Meštrović Matko: Na izmaku doktrinarnog svijeta

Matko Meštrović: Na izmaku doktrinarnog svijeta

Kad bismo mogli doći do metafizičkog temelja na kojem počiva znanost kao moderna pojava, dospjeli bismo i do biti modernog doba, ono bi nam se razotkrilo iz samog tog temelja. Heideggerov pokušaj da tu postavku razvije odmah se distancira od važeće znanstvene prakse upozorenjem: Uputimo li se u takvo promišljanje, moramo smoći snage da do pitanja dovedemo istinu naših vlastitih pretpostavki i prostor naših ciljeva. Tko je čovjek? Znanost to pitanje ne može ni postaviti. Ona je kao teorija realnog preuzela imati posla samo s područjem omeđenim predmetnošću. U novijoj atomskoj fizici predmet je posve nestao, a sam odnos subjekt-objekt kao čista relacija zadobio je prednost i pred subjektom i pred objektom. U evolucijskom gledanju, pak, promatrač postaje jedno s promatranim. Evolucija je cjelina odvijanja, ona se ostvaruje kroz morfogenetski lanac, korištenjem energije na mnogobrojne načine pozitivnom povratnom spregom, te djelovanjem njezinih unutarnjih, koordinativnih činilaca. To gledanje i čovječanstvu pridaje značajnu ulogu u kontekstu kozmičke evolucije, poglavito očitovanju ljudskih sposobnosti apercepcije i svjesnog zasnivanja (Erich Jantsch). U svom pristupu antinomijama suvremene misli i ideologije Fredric Jameson je sklon sugerirati jednu nepredstavljivu izvanjskost mnogim od presudnih pitanja. Budućnost počiva zapletena u tome vanjskome poput povezanih genetskih poruka. Lakše nam je danas, kaže on, zamisliti posvemašnju propast zemlje i prirode negoli slom kasnog kapitalizma. S povijesnim i antropološkim značenjem tehno-znanstvene preobrazbe kapitalizam se nije kadar uskladiti. Čovjek-kao-najvredniji-kapital biva vrednovan kao čovjek jedino ako može funkcionirati kao kapital. Globalna politička preobrazba koju Gorz zagovara podrazumijeva da se društvo, politika i ekonomija ne mogu razvijati bez duboke promjene mentaliteta. Glavnim ciljem ljudskih aktivnosti postaje nova subjektivnost, koja će stvarati novu društvenost izvan moći države i novca.

Matko Meštrović znanstveni je savjetnik na Ekonomskom institutu, Zagreb, sada u statusu zaslužnog znanstvenika (Emeritus). Bio je profesor teorije dizajna na međufakultetskom studiju pri Arhitektonskom fakultetu Zagrebačkog sveučilišta, direktor Zavoda za kulturu Hrvatske (1987-1992), a prije toga savjetnik generalnog direktora Radio-televizije Zagreb. Kao likovni kritičar i teoretičar stekao je značajnu reputaciju početkom 60-ih, sudjelujući u organiziranju međunarodnog pokreta Nove tendencije. Bio je član grupe Gorgona, glavni urednik časopisa Dizajn, časopisa Bit-International te član konzultativnog kolegija međunarodnog časopisa Journal of Communication. Pored prve knjige Od pojedinačnog općem (1967), objavio je još i sljedeće: Obrisi bez obrasca (1978), Teorija dizajna i problemi okoline (1980), Svijet, svijest i zavisnost (1983), Roba i sloboda (1995), Vrijeme zbilje (2002), Raspršenje smisla (2007), Prema novom usmjerenju (2011). Istraživački projekti koje je vodio u Ekonomskom institutu rezultirali su zbornicima Sociokulturni kapital i tranzicija u Hrvatskoj (1998) te Globalizacija i njene refleksije u Hrvatskoj (2001) i knjigom poezije Razaznanja (2011).