Sažetak
Dragan Stojanović: O idili i sreći
Pogrešno bi, čak i naivno, bilo pretpostaviti da u knjizi koja hoće govoriti o idili i sreći ima idiličnih momenata. Ispisuje Dragan Stojanović, svojim lijepim i sigurnim stilom, stranice koje odlikuje jezična harmonija, ali govor o idili i sreći gotovo nužno se mora oslanjati na ono što je izvan tih fenomena ili, možda, pojmova. Pisac koji u platnima Clauda Lorraina nastoji uhvatiti ono idilično i sretno već je i sam uhvaćen u trostruku igru slikarstva, jezika i teorije, on je samoga sebe smjestio u heterogen prostor kako bi pokušao nešto reći o homogenosti koja je s one strane jezika. Zato je Stojanovićeva knjiga razapeta između bilješki pažljivog promatrača, učenih odlomaka, hermeneutičkih zahvata u slikarstvu, književnosti, filozofiji, svetim spisima ili psihoanalitičkim tekstovima. Rezultat tog postupka koji se, stječe se dojam, rađa na licu mjesta, u samom činu pisanja, je originalna i „dugotrajna“ knjiga.
Biblos Newsletter
Novi naslovi, posebni primjerci i tihe preporuke iz antikvarijata.