Drobnić Josip: Ilirsko-nemačko-talianski mali rečnik

Josip Drobnić: Ilirsko-nemačko-talianski mali rečnik

Izv. oblik imena autora: Vjekoslav Babukić • Puno ime prevoditelja: Vladislav Vežić • Str. [V]-VIII: Vorrede / Joseph Drobnić ; Prefazione /Giuseppe Drobnić • Str. [IX]-XV: Predgovor drugi od V.[jekoslava] B.[abukića] • Str. [III]-IV: Predgovor / J.[osip] D.[robnić] • Lat. i got • Sadrži i: Fondamenti della Grammatica illirica di Vekoslavo Babukić ; tradotti da V. V-ž-ć.

DROBNIČ, Josip (Drobnić, Jožef), pisac i leksikograf (Sveta Ema na Sutli, 18. IV. 1812 — Graz, 5. VIII. 1861). Gimnaziju završio u Celju, licej u Grazu, bogoslovlje u Celovcu te 1839. primio svećenički red. Bio kapelan u donjoj Štajerskoj, a 1849. postao gimnazijski učitelj u Celju. Zbog slaba zdravlja umirovljen 1852. Živio u Trstu i poučavao u Vehovarovu privatnom zavodu, a od 1857. nastavnik je slovenskog jezika u gimnaziji u Grazu. — Pod utjecajem liječnika Š. Kočevara oduševio se ilirizmom te od 1838. surađuje i dopisuje se sa S. Vrazom, kojemu skuplja narodne pjesme (Narodne pdsni ilirske, 1839). U tomu duhu sastavio je kompilacijski ilirsko-njemačko-talijanski rječnik štajersko-hrvatske mješavine, koji je J. Blaznik odbio tiskati. Rukopis je prihvatila Matica ilirska, pa je on, nakon preradba i nadopuna A. Mažuranića (dodao također talijanske ekvivalente) i V. Babukića, objelodanjen 1846–49. s Babukićevom kratkom ilirskom gramatikom na njemačkom i talijanskom pod nazivom Ilirsko-němačko-talijanski mali rěčnik. Praktične namjene, sadržavao je građu starijih hrvatskih rječnika (Belostenčeva, Jambrešićeva, Stulićeva, Voltićeva; Mažuranić uvrstio i dio Della Bellinih riječi), a od novije autori su se koristili Richter-Ballmannovim i Mažuranić-Užarevićevim rječnikom te rječničkom građom koju je Mažuranić dodao izdanju Gundulićeva Osmana iz 1844. Poslije je D. izdao i Slovensko-nemško-talianski in Taliansko-nemško-slovenski besednjak. Nakon prevrata 1848. bio je vodeća osoba slovenskoga društvenog i kulturnog života u Celju: pokrenuo 1850. i uređivao Slovensku čbelu, prvi književno-poučni list na slovenskom jeziku, osnovao 1851. čitaonicu, pripremao s J. K. Jeretinom kazališne predstave, prevodio i prerađivao njemačke kazališne komade (Dvoboj in Raztresenca, 1850; Venec gledaliških iger, 1859) te Kukuljevićeve hrvatske drame (Juran in Zofija ali Turki pri Sisku, Štefan Šubic ali Bela IV na Hrvaškem). Surađivao u Novicama kmetijskih, rokodelnih in narodskih reči (1845, 1849, 1857), Drobtinicama (1848), Slovenskom prijatelju (1856) i dr. U Slomšekovoj knjizi Ponovilo potrebnih naukov za nedelske šole na kmetih (1854) napisao poglavlje iz zemljopisa.