Crljen Danijel: Naš poglavnik

Danijel Crljen: Naš poglavnik

Kapitalno djelo o Poglavniku Anti Paveliću. Bogato ilustrirano fotografijama i crtežima. Crteže je izradio akademski slikar Mladen Veža

Posveta Danijela Crljena

Rodjen je 20. srpnja 1914. u Šibeniku od oca Frane i majke Vice Crljen. Svršioje pet razreda pučke škole i osam godina klasićne gimnasije u Šibeniku. gdjeje maturirao s odličnim uspjehom. Na sveučilištu u Zagrebu završio četiri godine studija na filozofskom fakultetu i postao professor francuskog i hrvatskog jezika. Služio je kao profesor na franjevačkoj gimnaziji u Varaždinu, biskupskoj gimnaziji u Splitu te na državnim gimnazijama u Sinju, Gospiću i Derventi.

Na sveučilistu je aktivno sudjelovao u nacionalističkom i državo vojnom ustaškom pokretu. U Derventi otpušten iz države službe brzojavom bana Šubašića. Tajnon odlukom Poglavikovog zamjenika u domovini pukovnika Kvaternika imenovan je u organizacijsko vodstvo Ustaškog pokreta skupa s drugim ustaškim prvacima: Vokićem. Stitićem i Jerecom.

Nakon osnutka N.D.H. upućen je kao prvi tajnik hvatskog poslanstva u Bukurešt. Na povratku imenovan je pročelnikom za Odgoj i Promičbu u Glavnom Ustaškom Stanu, zadržavši tu funkciju do sloma N.D.H. 1945. Potkraj 19:15. promaknut je u čin djelatnog ustaškog pukovika pa se je povlačio s vojskom i mnoštvom hratskog naroda u izbjeglištvo.

Na temelju odluke Hrvatske državne vlade zapovjednik povlačenja general Herenčić ponudi predaju hvatske vojske engleskim oružanim snagma. tražeći istovremeno zaštitu za zarobljenu hrvatsku vojsku. Engleski general Scott odbije primiti u zarobljenišrtvo hrvatsku vojsku i prisili hvatske izaslanike: generala Herenčića, gen. Servacia i pukovnika Crljena, da o predaji razgovaraju s partizanskim pukovikom Srbinom Bastom. Sjednim ustaškim odredom povukao se je u šumu, bio zarobljen od zapovjednika englezkog logora u talijanskom gradu Fermu, odakle ga izbaviše jedinstvenim hecojskim pothvatom četiri ustaška časnika i omogućiše da se trajno skloni u Argentini.

U Argentini je sudjelovao na politićkom i kulturnom polju hrvatske emigracije pa je već 1948. objavio brosuru "Otvoreno pismo dru. Vladimiru Mačeku. Predsjedniku Hrvatske Seljačke Stranke". Bio je pripadnik Hrvatskog Domobrana u Buenos Airesu. član Hrvatsko-Argentinskog Kulturnog Kluba, a neko vrijeme i član Hrvatsko Latino-američkog Kulturnog Instituta i urednik časopisa Studia Croatica u Buenos Airesu. U tri razdoblja bio je izabran za sabornika Hvatskog Narodnog Vijeća u Torontu (1975), Bruxelles (1978) i Londonu(1980). Godine 1992.. posjetio je rodni kraj u Republici Hvatskoj.