Sažetak
Oto Luthar, Marjeta Šašelj Kos, Nada Grošelj, Gregor Pobežin: Povest istorijske misli
Od Homera do početka 21. veka
Knjiga koja je pred vama posvećena je povijesti ideje o povijesti. Točnije, nastanku i razvoju interesa za čuvanje sjećanja na život ljudi u prošlosti, počevši od predstava o minulom životu naroda istočnog Mediterana pa sve do kompleksne teorije i filozofije historiografije njihovih potomaka u različitim dijelovima svijeta dvije tisuće tri stotine godina kasnije.
U tom dugom vremenskom razdoblju posebno smo željeli distaknuti vrijeme i okolnosti u kojima je sazrijevalo shvaćanje kako historiografija nije stvar „zamrznutog uma koji se drži dosadne rutine" te ono smiješno i čudesno u našim životima pretvara u hladno i „bezosjećajno", već prije svega rezultat vječite tenzije između prošlosti i sadašnjosti. Pri tome nas nisu zanimala samo gledišta poznatih autora, nego i stavovi nekih manje znanih i manje priznatih povijesničara. Zbog toga su se pored Hekataja, Herodota i Tukidida... ovdje našli i Efor, Kasije Dion, Velej Paterkul, Svetonije Trankvil... I zbog toga smo se u pregledu bizantske historiografije pored Pavla Đakona i kneginje Ane Komnine bavili i Teofilaktom, Simokatom i Kekavmenom. Konačno, upravo zbog poruke koja se skriva u navedenoj sintagmi iz Aleksandrijskog kvarteta Lawrenca Durrella, nismo se zaustavili kod Haydena Whitea već smo nastavili s Jurgenom Kokom, Frankom Ankersmitom... Upravo oni su, naime, posebno jasno naglašavali kako historiografija ne može imati neposredne praktične ciljeve, već je riječ o znanosti o vjerojatnom, pa stoga prije i o znanosti podložnijoj manipulacijama. Pogotovo onda kada politika bilo koje vrste uzurpira prošlost.