Luxmoore Nick: Ljutnja i bes tinejdžera

Nick Luxmoore: Ljutnja i bes tinejdžera

Kako čuti, prepoznati i obuzdati ljutnju i bes mladih

Koje poruke nam adolescenti  šalju svojom ljutnjom i bijesom i zašto je važno čuti te poruke?  Zašto ljutnju ne treba potiskivati? Kako raditi s razdražljivim, nepredvidljivim i ljutitim mladim ljudima?  Zašto je važno čuti ljutnju mladih i prihvatiti njezino postojanje? Kako da prepoznamo kada je ljutnja samo maska i obrana od bolnih osjećaja i kada mladi koriste ljutnju kao zaštitu i izbjegavanje napada? Ovo je knjiga o radu s tom ljutnjom, a ne protiv nje, knjiga o slušanju ljutnje, tvrdi Nick Luxmoore, autor. Veliki je to izazov i za roditelje, ali i za prosvjetne radnike koji se paralelno susreću i s vlastitom ljutnjom, ljutnjom u sebi i kada, na neki način, „upijaju“ ljutnju mladih.

„Ljutnja je zdrava. Ljutnja je strast, otpornost, ona znači biti živ, sudjelovati. Ljutnja je ponekad moralna reakcija na situaciju. Ona pokreće kreativnost. Ona je djelotvorna. Naravno način na koji se ljutnja ispoljava izuzetno je važan: lomljenje stvari, nasilništvo, udaranje i psovanje drugih nisu ni zdrav ni prihvatljiv način za ispoljavanje ljutnje“ – piše u uvodu knjige Nick Luxmoore. Ipak, zašto su za neke mlade ljude to postali jedini načini ispoljavanja ljutnje onda kada izgleda da ih nitko ne čuje?

Iako je ovo knjiga o načinima rada s ljutnjom kako bismo podržali mlade ljude, autor ne smatra da ljutito ponašanje treba praštati i odobravati, jer ispoljeno kao nasilje ono povređuje ljude. Isto tako griješimo kada ljutnju uzimamo zdravo za gotovo, kao običnu prijetnju ili pobunu, a ne slušamo što stoji iza nje. Odbacujemo je i kažnjavamo, jer je se plašimo ili je ne razumijemo, a često postoje dobri razlozi za ljutnju mladih, a oni je  koriste često kao masku i obranu od mnogo bolnijih osjećaja.

ŠTO SE KRIJE IZA LJUTNJE I BIJESA ADOLESCENATA?

● Ljutnja i bijes kao obrana od drugih neugodnih emocija: srama, straha, anksioznosti, tuge…

● Zašto ljutnju mladih često i olako smatramo običnim neprijateljstvom, pobunom ili pretnjom?

● Kako se nastavnici susreću sa svojom ljutnjom i što mogu učiniti s njom?

DRAGOCJENO ŠTIVO ZA NASTAVNIKE, PSIHOTERAPEUTE I RODITELJE ADOLESCENATA

Mislim da put napretka nije da prognamo ljutnju iz škola već da napravimo prostor za njezino sigurno izražavanje, da je priznamo kao sasvim opravdanu emociju, kao priliku, a ne kao prijetnju. Kao priliku za sigurno ispoljavanje snažnih osjećaja kako se ona ne bi u mladim ljudima nakupljala i nekontrolirano eksplodirala.

Nik Laksmur, autor