McGrath Alister | Collicutt McGrath Joanna : Dokinsova zabluda?

Alister McGrath i Joanna Collicutt McGrath: Dokinsova zabluda? Ateistički fundamentalizam i poricanje božanstva

Veliko mi je zadovoljstvo pisati predgovor za srpski prijevod Dawkinsove Zablude, djela koje se pojavilo u jeku rasprave o "novom ateizmu" i racionalnosti religijskih uvjerenja. Ova kratka knjiga bila je prvi veliki kršćanski odgovor na kritike religijskih uvjerenja i vjernika u God Delusion (2006.) Richarda Dawkinsa. Moj glavni argument je da je Dawkins krivo protumačio niz aspekata kršćanstva i da je svoj napad na religiju temeljio uglavnom na zastarjelom i diskreditiranom "ratnom" modelu odnosa između znanosti i religije.

Ovaj "ratni" model odnosa između znanosti i religije bio je dominantan u zapadnoj kulturi tijekom posljednjeg desetljeća 20. stoljeća, unatoč sve većem broju znanstvenih spisa koji su ga potkopavali. Vjerujući da postoji potpuna dihotomija između znanosti i religije, Dawkins tvrdi da pravi znanstvenik jednostavno ne može biti religiozan. Ako su znanost i vjera u ratu, onda je znanstvenik s religioznim uvjerenjima ili izdajica ili "dudica". Od 1990-ih, međutim, znanstvena zajednica je razotkrila povijesnu osnovu ovog mita i pokazala da je to društveni konstrukt koji je služio određenim kulturnim centrima moći, ostavljajući tako nove ateiste na pogrešnoj strani intelektualne povijesti. Ta je činjenica iznimno važna, s obzirom da su mnogi prigrlili Dawkinsa vjerujući da njegovi pogledi predstavljaju budućnost, ali sada shvaćaju da ti pogledi mogu predstavljati povlačenje u društveno konstruirane "izvjesnosti" prošlosti.

Danas je "Novi ateizam" istrošena snaga, pokret koji se raspao i izgubio veći dio svog akademskog kredibiliteta i kulturnog utjecaja. Nakon objavljivanja Zablude o Bogu, među Dawkinsovim kritičarima bili su mnogi istaknuti ateistički filozofi koji su bili zabrinuti zbog štete koju je njegov grubi i površni tretman najdubljih životnih pitanja nanio intelektualnom ugledu ateizma. Britanski filozof John Gray, primjerice, ismijavao je banalnost, površnost i plitkost Dawkinsa i njegovih suradnika koji nisu ponudili ništa više od "zamornog ponavljanja viktorijanskih rasprava između znanosti i religije". U filozofskom smislu, njihova se stajališta mogu gotovo u potpunosti svesti na nadrastao pozitivizam; kulturno gledano, zanemarili su činjenicu da agresivniji oblici ateizma mogu uzrokovati nasilje i zločin. "Evanđeoski ateizam je uvjerenje da masovno obraćenje u bezboštvo može preobraziti cijeli svijet." To je fantazija. Ako nam povijest prethodnih nekoliko stoljeća može poslužiti kao vodič, onda možemo zaključiti da bi bezbožni svijet bio pun divljačkih sukoba kao i svijet kakav poznajemo.

Većina filozofa vjeruje da Dawkinsovi argumenti mogu dovesti samo do agnosticizma, a ne do ateizma, što ga ostavlja u teškoj poziciji iz koje ne može dokazati svoja temeljna uvjerenja, unatoč zahtjevu da njegovi vjerski protivnici prvo moraju dokazati svoja. Iako su se isprva svidjeli mnogima, izvjesnost novog ateizma ubrzo je dovedena u pitanje. Gary Wolff, novinar koji je skovao izraz "novi ateizam" 2006. godine kako bi opisao mesijanski ateizam Dawkinsa i njemu sličnih, kritizirao je njihovo pozivanje na izvjesnosti koje zapravo nisu imale nikakvu podlogu u dokazima. "Prezirući tuđu vjeru, zagovornici novog ateizma nikad ne sumnjaju u vlastita uvjerenja." Oni su fundamentalisti."

Ova kratka knjiga pruža prijemčivu i zanimljivu kritiku Zablude o Bogu Richarda Dawkinsa. Nadam se da će biti zanimljiv srpskim čitateljima i da će ih uvjeriti u razumnost religijske vjere suočavajući se s Dawkinsovom kritikom religije.

Predgovor autora