Škorić Marko: Sociologija nauke

Marko Škorić: Sociologija nauke

Mertonovski i konstruktivistički programi

Knjiga se sastoji od uvoda, četiri poglavlja, zaključnih razmatranja i spiska literature. U uvodnom dijelu raspravlja se o osnovnim epistemološko-mеtodološkim problemima i sporovima u sociologiji (znanosti). Prvo poglavlje posvećeno je nastanku i emancipaciji sociologije znanosti. Ono započinje pregledom optimističkih shvaćanja znanosti u SSSR-u, SAD i Njemačkoj u prvoj polovini dvadesetog stoljeća, a potom se analizira neadekvatnost pozitivističkog shvaćanja znanosti. Nakon toga ukazuje se na izvore relativizma u klasičnoj filozofiji znanosti koji postaje dominantna orijentacija konstruktivističkih sociologa. Na kraju, obrađuju se i socijalne i kognitivne okolnosti nastanka i razvoja konstruktivizma i postmodernizma. U drugom poglavlju razmatra se Mertonov(ski) program sociologije znanoti. Škorić smatra da je početak sociologije znanosti moguće locirati u tridesete godine prošlog stoljeća, kada je Robert Merton objavio svoju doktorsku disertaciju o znanosti u Engleskoj u sedamnaestom stoljeću. Stoga se, pored Mertonove teze, vrši analiza i Cilselove teze, kao još jednog ranog rada koji povezuje povijest i sociologiju znanosti, da bi na kraju uslijedilo detaljno preispitivanje brojnih problema sociologije znanosti koji su ovim radovima pokrenuti. U trećem poglavlju izložen je konstruktivistički program sociologije znanstvenog znanja. Budući da je ova paradigma, tijekom nekoliko posljednjih desetljeća, bila dominantna u sociologiji znanosti, odabrani su samo reprezentativni autori, pri čemu se izbor zasnivao na dva kriterija – izabrani su oni autori čiji radovi su izazvali najveće polemike i koji su bili najutjecajniji. Tu spadaju pripadnici Edinburške škole i još nekoliko autora koji imaju sličnu teorijsku poziciju. U četvrtom poglavlju analizirani su "znanstveni ratovi" kao posljedica uspona antiznanstvene sociologije (znanosti). Najvažnija distinkcija, kojoj se posvećuje dosta pažnje, je ona između proznanstvene i antiznanstveno orijentiranih teoretičara, prije svega sociologa. Nakon razmatranja osnovnih pojmova, obrađuju se i sami "znanstveni ratovi", shvaćeni kao polarizirani konflikt između spomenutih proznanstveno i antiznanstveno orijentiranih teoretičara. Također, posebno se analizira napad na akademsku ljevicu, uz kritički osvrt na ponekad suviše pojednostavljene kritike. Konačno, završni dio rukopisa posvećen je kritičkom osvrtu na mertonovsku i konstruktivističku sociologiju znanosti, da bi na kraju bio priložen i vrlo iscrpan spisak relevantne literature, gotovo u cjelosti na engleskom jeziku.

Originalan doprinos znanosti ostvaren je uspješnom primjenom usporedne analize u opsežnom teorijskom istraživanju jednog do sada nedovoljno istraženog sociološkog problema, pri čemu su pažljivo, sistematski i na produbljen način analizirani gotovo svi relevantni problemi sociologije znanosti.