Sažetak
Colm Toibin: Frensis Bejkon - umeće gledanja
„Samuel Beckett i Francis Bacon su dvije ličnosti koje su se pojavile nekoliko godina nakon Drugog svjetskog rata, a čije se djelo na različite načine bavilo dramom gubitka i očajanja; obojica su, reklo bi se, prisustvo čovjeka u svijetu vidjela kao nešto čudno i gotovo komično besmisleno. Stoga nije slučajnost što je Beckett potekao iz dablinske trgovačke klase, a Bacon iz ogromne mase protestanata s Juga. Beckett je rođen sedam godina prije Bacona koji se, uzgred, i nije nešto posebno divio Beckettu. … I Beckett i Bacon su, tijekom mladosti promatrali kako moć njihove klase polako nestaje, živjeli su u obiteljima u kojima je svatko bio potpuno načisto s tim da će se vlast okrenuti skroz naglavačke i da na izborima pobjeđuju ljudi koji zavijaju kao vile smrtonoše u noći i da pobuna tih ljudi neće biti ugušena. Javljala se pomalo i grižnja savjesti, osjećaj da oni koji su ih okruživali nisu razumjeli Irsku, da su njome hrđavo upravljali i da su je zloupotrijebili pa se sada suočavaju s posljedicama. Ovo nije ništa manje vjerodostojno zbog činjenice da ni Beckett ni Bacon ništa od toga nisu spominjali tijekom razgovora ili u intervjuima; ono što se tijekom njihove mladosti dogodilo u Irskoj utjecalo je na njih tako da su oni to jedva i pojmili, a upravo zbog toga taj utjecaj je bio utoliko snažniji.
Međutim, vrijedi zapaziti da su i jedan i drugi stvorili djelo o bespomoćnosti i nasilju, samoći i usamljenosti, koje djeluje impozantnije i trajnije od djela njihovih suvremenika.“ Colm Toibin