Summary
Danilo Kiš: Elektra
Elektra je nastala 1968, u drugoj godini BITEF-a, kada je Beograd bio neprikosnoveno svjetsko kazališno središte. Ona se može smatrati nekom vrstom Kišovog hommage-a umjetnosti koja je tih godina sabirala u sebi, kao u kakvoj žiži, velik dio energije pobune u čijem se znaku završava šesto desetljeće. Što se tiče povoda da napiše Elektru (po Euripidu) i prirode posla, o tome sâm Kiš govori u bilješci “O Elektri”, predviđenoj za kazališni program. Bilješka upućuje čitatelja u ono što Kiš naziva „slobodnim asociranjem nad jednim dramskim tekstom“. Ali, tek bi usporedba s Euripidovom tragedijom pokazala što se sve krije pod ovom skromnom formulacijom „slobodno asociranje“, kakve su sve intervencije izvršene ne samo u psihologiji likova, o čemu govori Kiš, već i u onome što se može nazvati etosom tragedije: kod Kiša, ljudska priroda (usprkos snazi mržnje) prolazi kroz iskušenje osvete s mnogo više kolebanja, motivi mržnje mnogo su mutniji, a sam čin osvete bez ikakve svetosti. „Nebeska mehanika“ ustupila je mjesto ljudskom, odveć ljudskom, zato na kraju nema utjehe, sve je nepovratno i nepopravivo. Pouku, ako je ima, treba izvući iz Klitemnestrinih riječi, iako one nisu bile otrežnjujuće za Elektru, pa ni za Oresta: „pred velikom činjenicom smrti / sva su ljudska djela varljiva i tašta, / u rijeci vremena sve izgleda sitno: sve / osim života / Zato mi oprosti.“ Even today, in this cruel time of revenge, Kiš probably couldn't tell us anything else.
Biblos Newsletter
New titles, special copies and quiet recommendations from the antiquarian bookshop.