Boško Bojović: Vizantija-Balkan-Evropa
Pripadnost i onostranost
Neposredni nastavljač antičkog Rimskog carstva, koju su novovjekovni osnivači njezine historiografije prozvali Bizantom (prema istoimenoj antičkoj helenskoj koloniji koja se nalazila na mjestu Carigrada, nove rimske prijestolnice), predstavlja blistavu tisućljetnu sintezu grčko-rimske i židovsko-kršćanske civilizacije. Iako se njezino trajanje podudara s epohom srednjeg vijeka, njezini dometi se nikako ne uklapaju u uobičajene predstave o mračnom povijesnom razdoblju kakve se obično projektiraju na to vrijeme – po analogiji sa zapadnoeuropskim srednjovjekovljem. Tursku riječ Balkan počeli su upotrebljavati europski geografi u 19. stoljeću kako bi označili europski dio Osmanskog carstva, nekadašnji europski dio Bizanta koji su Turci nazivali Rumelija, prema nazivu Rum kojim su označavali Rimsko, odnosno Bizantsko carstvo. Suvremeni neposredni ili posredni nasljednici ove univerzalne civilizacije su sve zemlje Mediteranskog bazena, Bliskog i Srednjeg istoka, te europski dio Rusije i Kavkaza. Euroatlantski model globalizacije ne daje pravo niti jednoj zemlji ili naciji, bez obzira na uspješnost ekonomskog i društvenog poretka, na supremaciju nad ostalim dijelovima čovječanstva. Pripadnost civilizacijskom modelu koji nameće monopol nad modernitetom ili njegovo neprihvaćanje, bitno će utjecati na budućnost svijeta u kojem živimo, a posebno na prostorima dodira različitih modela i utjecaja koji imaju potencijal neophodnih razmjena i komplementarnosti, kao što predstavljaju i poligon za pokretanje lokalnih sukoba s mogućim nesagledivim globalnim posljedicama.