Đurđević Bartol: De Turcarum moribus

Bartol Đurđević: De Turcarum moribus (O izvorima turskih običaja)

De Turcarum moribus (O izvorima turskih običaja) najznačajnije je djelo hrvatskog latinista, putopisca i poliglota Bartola Đurđevića (Bartul Jurjević, oko 1506. – oko 1566.). Nastalo kao izravan plod njegova trinaestogodišnjeg ropstva nakon Krbavske bitke, ovo djelo spada među prve i najutjecajnije europske etnografske zapise o Osmanskom Carstvu

Bartholomeo Georgieviz - Bartol Georgijević (Mala Mlaka kod Zagreba 1506. – Rim 1566.) jedan je od prvih hrvatskih putopisaca i leksikografa. Životni cilj mu je bio prikazati prilike u Turskoj, te je to učinio u brojnim djelima, najboljim od svih koja su se bavila tim pitanjem. Nastojao je potaći na stvaranje jedinstvene protuturske fronte, što je bila aktualnost tog vremena. Činjenica da su ga Turci zarobili na Mohaču 1526., te da je sedam puta preprodavan kao rob, nedvosmisleno je odredila tematiku njegovih djela. Njegova djela su izlazila na različitim jezicima, a neka su prevedena i na hrvatski. Georgijević se smatra i prvim hrvatskim leksikografom jer je mnogim svojim djelima dodavao hrvatsko-latinski, hrvatsko-francuski, hrvatsko-nizozemski, hrvatsko-engleski rječnik, ovisno o namjeni djela i njegovoj publici. Djelo DE TURCARUM MORIBUS EPITOME je putopis koji se bavi opisom običaja i prilika u Turskom carstvu. Posebno je interesantno što je knjiga ilustrirana sa šest (6) drvoreza. Od 100- 102 stranice nalaze se prijevodi molitvi Oče naš i Zdravo Marijo sa latinskog na hrvatski. Detaljno opisuje teritorijalno-upravno ustrojstvo, školski sustav, sklapanje braka, ustrojstvo vojske i poljoprivredu u Turskom carstvu. U zadnjem dijelu knjige zagovara stvaranje velike protuturske koalicije. Knjiga je u odličnom stanju.

Knjiga je uvezana sa knjigom: Aug. Gislenii Busbequii Quae Extant Omnia; London: R. Danielis, 1660 

Prvo izdanje ove zbirke pisama koja opisuju Osmansko Carstvo na njegovom vrhuncu. Sadrži spise Busbecqa, flamanskog veleposlanika kod Sulejmana Veličanstvenog, i Bartola Đurđevića, hrvatskog vojnika koji je postao osmanski rob. Njihovi izvještaji uključuju ne samo informacije o Osmanlijama, već i konkretne savjete o tome kako pobjeći iz ropstva te rječnik slavenskih i turskih jezika.

Ogier Ghiselin de Busbecq (1522.-1592.) bio je flamanski pisac i diplomat koji je služio kao veleposlanik na dvoru Sulejmana Veličanstvenog od 1556. do 1562. Njegovo najpoznatije djelo bilo je Legationis Turcicae epistolae quatuor (1589.), Turska pisma, zbirka korespondencije koja opisuje njegovo vrijeme u osmanskoj politici i carstvu općenito. Također je bio strastveni kolekcionar, otkrio je više vrijednih rukopisa i uveo tulipan u Nizozemsku. Vratio se iz Turske 1562. godine, na kraju poginuvši u napadu u Rouenu. Ovaj je svezak objavljen posthumno, a uredio ga je humanistički znanstvenik Louis Carrion. Sadrži četiri poslanice koje su postale dio Turskih pisama, zajedno s drugim dodatnim materijalom poput Busbecqove korespondencije sa svetim rimskim carem Rudolfom II. Također sadrži reizdanje djela De Turcarum Moribus Epitome (izvorno objavljenog 1558.) Bartuola Đurđevića. 

Knjiga ima ex libris kolekcionara Ive Dubravčića