Sažetak
Duško Kovačević: Rusija u međunarodnim odnosima 1856 - 1894
Druga polovica 19. stoljeća predstavlja posebno razdoblje u povijesti Rusije. Tijekom "dvadeset godina (1860. – 1880.) zemlja je preživjela dvije političke krize", prvu od 1859. do 1861., koja je rezultirala reformama, i drugu, od 1878. do 1882., koja je završila početkom reakcije i protureformi cara Aleksandra III. Obje krize uzrokovane su ratom koji je Rusija vodila, "što jasno ukazuje na povezanost unutarnje i vanjske politike". Poraz u Krimskom ratu prisilio je Rusiju da prihvati "težak mir", vlada je morala biti oprezna u vanjskoj politici, jer je spokoj na granicama zemlje bio nužan za uspjeh unutarnjih reformi. Rusija je stoga nastojala da "svoje vanjskopolitičke zadatke uglavnom rješava mirnim putem". Takav pristup u vanjskoj politici podigao je važnost ruske diplomacije, koja je, između ostalog, nastojala stvoriti sliku Rusije kao "prosvijećene i civilizirane države" u očima europskih vlada. Evolucija ruske vanjske politike nakon Krimskog rata bila je uvjetovana i nužnošću reformi u samoj zemlji i promijenjenim okolnostima u međunarodnim odnosima. Rusija je morala "pružiti predah nakon izgubljenog rata za provedbu unutarnjih reformi", ali istovremeno je morala tražiti izlaz iz "opasnog i ponižavajućeg položaja" u koji ju je doveo Pariški mirovni ugovor. Bilo je potrebno da zemlja izađe iz međunarodne izolacije u kojoj se našla s antiruskom "krimskom koalicijom" europskih država.
Biblos Newsletter
Novi naslovi, posebni primjerci i tihe preporuke iz antikvarijata.