Sažetak
Bhagavad Gita
Kad bismo Bhagavad Gitu promatrali samo kao stari i vrijedan književni tekst, ipak ne bismo mogli ostati nedirnuti zanimljivošću njenog sadržaja. U epskoj književnosti stare Indije Bhagavad Gita zauzima posebno mjesto. Ovaj sveti tekst većina obrazovanih Indijaca poznaje napamet. Općenito, smatra se najboljim izrazom indijskog pogleda na svijet i sukusom stare indijske filozofije.
Bhagavad Gita, ili u prijevodu “Pjesma Uzvišenoga”, jedna je od epizoda epa Mahabharate, “Velike pjesme o plemenu Bharata”. Ovaj golemi ep, koji se smatra najopsežnijim djelom u svjetskoj književnosti, nastao je iz najstarijih predaja arijske civilizacije koje su se usmeno prenosile, a njegov danas poznat pisani oblik nastajao je stoljećima, u razdoblju od 400. g. pr.Kr. do 400. g. poslije Krista. U sadržaj Mahabharate upredeni su tako mitološki i obredni motivi, elementi povijesti i političke vještine arijske civilizacije, brahmanska i ratnička predaja, teološke i filozofske ideje, moralno učenje kroz legende, priče, basne i parabole.
Bhagavad Gitu se izdvaja kao poučni dio epa. Nazivaju je potpunije Bhagavadgita upanišadah, što znači “Tajne nauke što ih je otpjevao Uzvišeni”. Izraz bhagavad proizlazi iz epiteta bhagvan (uzvišeni, milostivi) koji se davao božanskim bićima, dok gita označava pjesmu, božansku mudrost koja razotkriva skrivene zakone života. U Pjesmi Uzvišenoga pouku daje Krišna, predstavljen istovremeno kao kraljević, junak nad junacima i svemogući stvoritelj svjetova.
Bhagavad Gita je bila tumačena na mnogo načina. S obzirom na simbole koje sadrži čitav ep, interpretacije su se odnosile na različite razine njihovog značenja u povijesnom, astrološkom, astronomskom, čak i u matematičkom ključu. No, psihološka interpretacija pruža najbolji način razumijevanja starog indijskog učenja o čovjeku, kroz povezivanje simbola uz nutarnje karakteristike i proživljavanja ljudskog bića.
Biblos Newsletter
Novi naslovi, posebni primjerci i tihe preporuke iz antikvarijata.