Michelet Jules: Veštica

Jules Michelet: Veštica

U ovoj kontroverznoj knjizi, objavljenoj još 1892., autor, jedan od najpoznatijih francuskih historiografa, kroz prikaz fenomena progona vještica i s tim usko povezane magije, vračanja i inkvizicije, daje presjek života srednjovjekovnog društva, uvelike obilježenog Crkvom i njenim represivnim moralom. Temeljeći svoj rukopis na povijesnim dokumentima, Michelet vješto i argumentirano iznosi povijest problema odnosa prema ženama i uopće njihova položaja u srednjovjekovnom i ranovjekovnom društvu. Na kraju knjige nalazi se i poglavlje o progonima vještica u Hrvatskoj.

Jules Michelet rođen je 1798. u Parizu. Tu pohađa školu i radi u očevoj tiskari. Nakon briljantnog završetka studija predaje povijest srednjega vijeka na Ecole normale. Godine 1827. objavljuje prijevod Vickovih Načela filozofije historije. Nakon imenovanja za ravnatelja Povijesnog odsjeka Nacionalnog arhiva (1831.) počinje pisati Povijest Francuske, čijih prvih šest svezaka (od početaka Francuske do smrti Luja XI. 1483.) izlaze od 1833. do 1844. Nakon što je raskinuo s katoličanstvom, na vrlo posjećenim predavanjima na Colege de France (gdje predaje zajedno s Edgarom Quinetom) od 1838. izlaže svoja demokratska i antiklerikalna uvjerenja. Kako bi bolje shvatio prirodu apsolutističke monarhije, najprije proučava revoluciju, čiju povijest u sedam svezaka objavljuje od 1847. do 1853. Nakon što je 1851. zbog svojih ideja smijenjen sa svih položaja, Michelet svojim posljednjim svescima Povijesti Francuske (od Luja XI. do Luja XIV., 1483. - 1638.), koje izdaje 1866. i 1867., daje ton političke polemike. Isusovci (1843.) i Svećenik (1845.) izazivaju pravu klerikalnu kampanju protiv njega. Vješticu, također polemičku knjigu, objavljuje 1862. kod belgijskog izdavača Hetzela, koji mu je objavio i Cvijeće zla, nakon što se bivši izdavač Hachette uplašio. Objavljuje i knjige drukčije tematike i stila: znanstveno-poetske eseje o prirodi Ptica (1856.), More (1861.), ali i dalje izražava svoju privrženost ljudskome rodu u djelima Ljubav (1852.), Žena (1860.), i svoju vjeru u budućnost u Bibliji čovječanstva (1864). Za drugo izdanje Povijesti Francuske (1869.) piše velik predgovor u kojem je izložio svoje poimanje povijesti. Prvi i drugi svezak Povijesti XIX. stoljeća izlaze 1871. i 1873. Umire u Parizu 1874. U rukopisu je ostavio treći svezak Povijesti XIX. stoljeća, koji je objavljen 1875. i dnevnik (Journal intime}.