Starobinski Jean: Živo oko

Živo oko

Starobinski Jean

Jean Starobinski: Živo oko

Corneille, Racine, La Bruyere, Rousseau, Stendhal

Od svih čula, vid je ono kojim nestrpljenje vlada na najočigledniji način. Neki magijski prohtjev, nikada sasvim djelotvoran, nikada obeshrabren, prati svaki naš letimični pogled: zgrabiti, svlačiti, skameniti, prodirati. Fascinirati što će reći i otkriti sjaj skrivene vatre u nekoj nepokretnoj zjenici. Sve su to nagovještene radnje, a one ne ostaju baš uvijek u stanju namjere. Izražavajući intenzitet svoje želje, može se dogoditi da pogled postane djelotvoran. “Koliko bi djece bilo kada bi pogled mogao oploditi! Koliko mrtvih, kada bi mogao ubijati! Ulice bi bile prepune leševa i bremenitih žena”. Šta! Zar Valeri nije vidio, na našim ulicama sve te leševe i sve te bremenite žene?