Umberto Eco: Baudolino
U travnju 1204. godine, Konstantinopolis, slavna prijestolnica Bizanta, opljačkan je od strane vitezova Četvrtog krstaškog pohoda. Usred pokolja i sveopćeg kaosa, čovjek po imenu Baudolino spašava jednog povjesničara i dvorskog dostojanstvenika od sigurne smrti i počinje pripovijedati jednu sasvim neobičnu priču o svojem životu i fantastičnim avanturama.
Na granici vjerodostojne povijesti i potpune fantazmagorije odvijaju se Baudolinove avanture. Na stranicama ovog romana, kao neke groteskne i šarene srednjovjekovne iluminacije kriju se likovi svetaca, pustinjaka, pijanica, eunuha, ratnika, careva, jednoroga, vrlih dama, kao i tajanstvenog popa Jovana i njegovog fantastičnog kraljevstva...
Srednji vijek se, daleko od modernih percepcijatog razdoblja kao „mračnog doba“, u ovom Ecovom djelu, pokazuje kao raskošna epoha u kojoj se fantastično i stvarno neprekidno prepliću, i gdje je čovjek još uvijek mogao biti duboko zatečen i iznenađen tajnama vlastitog svijeta. Bilo je to razdoblje u kojem su neki naročiti ljudi, kao neustrašivi pioniri i istraživači, kretali na odvažna putovanja ka teritorijama koje kriju brojne opasnosti i tajne, na mjesta koja se još ne nalaze na mapama svijeta. Srednji vijek, u Ecovoj prozi, tako postaje enigma, neispitani svemir sa zvijezdama, galaksija nepoznatih svjetova koji nude brojna iznenađenja.
