Gogolj Nikolaj Vasiljevič: Mrtve duše

Nikolaj Vasiljevič Gogolj: Mrtve duše 

Nedovršeni roman “Mrtve duše” Nikolaja Vasiljeviča Gogolja, objavljen 1842., prvotno je zamišljen kao poema u tri dijela, pisana po uzoru na Danteovu Božanstvenu komediju (podijeljenu na Pakao, Čistilište i Raj). Prvi dio Gogolj je pisao gotovo sedam godina u Parizu, Rimu i Švicarskoj, ali njegovo krhko psihičko stanje nije dočekalo završetak romana. 1852. Gogolj upada u depresiju i pali sva svoja nedovršena djela, uključujući velik dio drugog dijela (ostalo je sačuvano samo 5 odlomaka) i cijeli treći dio “Mrtvih duša”. Unatoč tome što je originalna ideja romana ostala nedovršena, utjecaj Gogolja na pisce 20. stoljeća i ruski realizam najbolje se vidi u rečenici koju je izrekao Dostojevski “Svi smo mi izašli iz Gogoljeve kabanice”. Premda nedovršen, ovaj roman predstavlja vrhunac kritike ruskog društva na prijelazu iz 19. na 20. stoljeće. Njegova veličina ide toliko daleko da ga, premda je službeno nedovršen, kritika smatra dovršenim. Pripovjedač cijelo vrijeme komunicira s čitateljem, a glavna tehnika je skaz. Umjesto fabule u središtu je pripovijedanje, a pripovjedač se cijelo vrijeme obraća čitatelju objašnjavajući zašto je za glavnog (anti)junaka izabrao Čičkova i na groteskan i neozbiljan način opisuje vanjski i unutarnji izgled i svijet ruske vlastele. Dobivamo uvid u život i dogodovštine ruskog antijunaka Pavela Ivanoviča Čičkova koji kombinacijom ljubaznosti, ulagivanja i laskavog jezika pridobiva povjerenje moćnika iz malog ruskog grada. Gogolj stavlja naglasak na vlastiti prezir prema umišljenim moćnicima koji ne vide dalje od lijepih riječi i komplimenata. Nakon nekog vremena, Čičkov nagovori “gospodu” da mu uz malu ili nikakvu naknadu prepišu svoje umrle kmetove čije smrti nisu nigdje zabilježene, kako bi on s popisom kmetova mogao dobiti zemlju koja se nudi za nisku cijenu. Na početku svima, pa i samom Čičkovu djeluje da će plan uspjeti, ali kada ga u gradu N. otkriju mora se dati u bijeg. To ga doduše ne sprječava da pokuša ponovo s novim ljudima u novom gradu. Ne mari ni za ljude ni za odnose, a izvrsne komunikacijske vještine koristi samo za manipulaciju. S obzirom na to da mu se poslovni plan temelji na trgovini “mrtvim dušama”, očito je da ne mari ni za moralne zakone. Ovim romanom Gogolj postavlja temelje ruskom realizmu i crta skicu ruskog društva koju će kasnije Dostojevski i Tolstoj pretvoriti u vrhunsko remek djelo. Osim romana “Mrtve duše”, poznat je još po svojim pripovijetkama “Kabanica” i “Nos”. U djelu “Kabanica” također susrećemo vrstu antijunaka, međutim njegova uloga je potpuno drugačije od Čičkovljeve. Akakije iz Kabanice je odbačeni pojedinac za koje visoko i ugledno društvo ne mari, dok Čičkov, premda niskog roda, uspostavlja svojevrsnu dominaciju nad moćnicima koristeći njihovu potrebu da im se divi i da ih se hvali. Sva tri navedena djela predstavljaju rani realizam.