Lawrence Thomas Edward: Sedam stubova mudrosti - Ustanak u pustinji

Thomas Edward Lawrence: Sedam stubova mudrosti - Ustanak u pustinji 

„Moje sudjelovanje u obmanjivanju Arapa ne mogu pripisati slabosti karaktera ni urođenom licemjerju; iako, naravno, vjerojatno jesam imao neku sklonost i sposobnost za obmanu. Inače ne bih obmanjivao ljude tako vješto i ne bih ustrajao čitave dvije godine u nastojanju da uspješno kraju privedem obmanu koju su drugi osmislili i otpočeli.“ Brojne su takve misli T. E. Lawrencea, poznatijeg kao Lawrence od Arabije, nakon proslavljenog filma iz 1962., u kojima preispituje svoju ulogu u podizanju, jačanju i dijelom predvođenju arapskog ustanka protiv Turaka tijekom posljednje dvije godine Prvog svjetskog rata. Znao je da će obećanja kojima su Arapi potaknuti na ulazak u krvavi rat „biti samo komad papira“. „Da sam bio častan savjetnik, poslao bih svoje ljude kući i ne bih pustio da riskiraju svoje živote za takvu jednu stvar. Ali arapski pokret bio je osnova našeg puta do pobjede u Istočnom ratu. Stoga sam ih uvjerio da će Engleska održati svoju riječ u slovu i duhu. Vjerujući u to Arapi, su se upuštali u divne podvige, ali, naravno, mjesto da sam se ponosio onim što smo zajedno postizali, ja sam se stalno i gorko stidio.“ T. E. Lawrence je znao za postojanje Sykes-Picotovog plana iz 1916., prema kojem će Britanija i Francuska bezobzirno podijeliti regijun Bliskog istoka umjetnim granicama i tako nastaviti destabilizaciju regije. Iskreno priznaje da je „poštenje prodao radi održanja Engleske“. Radi „održanja Engleske“ sudjelovao je u „oslobađanju strasne mržnje prema Turcima“ (za koje najčešće govori da su „glupi“), davao prve lekcije Arapima iz miniranja, „dizanja tračnica i mostova u zrak“, i podučavao ih brojnim drugim diverzantskim akcijama (koje se danas, kada se izvode na tlu Zapadne Europe, zovu terorističkim). Također je nebrojeno puta riskirao i vlastiti život i kao vojnik postao „isto tako svirep, iznenadan i bezobziran kao moja garda“. Zbog njegove iskrenosti, nesebičnog zalaganja u arapskom ustanku, avanturističkog duha, zbog grižnje savjesti, jer je, kao „nesavjesna varalica“, svjesno „uvlačio Arape u igru na život i smrt“, prilično je lako bilo T. E. Lawrencea uobličiti u filmskom spektaklu kao „bijelog spasitelja“ (white savior) koji razumije obespravljene i štiti ih od beskrupulozne moći, pa makar to bila ona oholih i arogantnih sunarodnjaka.