Sažetak
Sajsi MC: Šta žulja zgrade?
„Loše spava, ponekad hoda gola, nema mira... Ivana piše s mjesta gdje svijet ulazi u nju, točno na mjestu gdje vanjsko probija u unutarnje. Taj kontakt, taj prekid, najintimnije je moguće mjesto. Toliko intimno da mi se čini da znam kako je biti Saisi... Najteže mi je što loše spava i nema mira.“ - Konstrukt „U ovom poetskom dnevniku, Ivana Rašić pruža ruku Saysi MC i pomaže joj da siđe s pozornice. Kad se reflektori ugase, ritam ostaje; pjesme pulsiraju poput noćnih zabava, nemirne i strastvene. Ritam je sporiji, ali su ritmovi dublji.“ - Radmila Petrović „Ove pjesme su na neki način spomenar ili bolje rečeno - uspomena; težnja da se pronađemo ne samo u prostoru nego još više u vremenu, kao da jasno vidimo sebe kako rastemo, kroz vrijeme, u javnom prijevozu, na rubu parka, na jedini mogući način - u jeziku, stih po stih, i postoji život, fizički, putni, strastveni, koji može zapisati samo njegov jedini svjedok. A život u jeziku ponekad postaje poezija koju piše žena, možda djevojka, koja nam riječima govori, on se bezobrazno i nježno otkriva - jer mi smo jezik kojim se koristimo, mi smo poezija, pjesma. Možda je to ono što čini zgrade plikovima, jer što bi ih drugo plikovalo nego ono što plikova one koji ih nastanjuju.“ - Marko Tomas
Biblos Newsletter
Novi naslovi, posebni primjerci i tihe preporuke iz antikvarijata.