Banović Stjepan: Kratki pregled hrvatskog idealizma i veliko srpske ideje od Vuka Karadžića do naših dana

Stjepan Banović: Kratki pregled hrvatskog idealizma i veliko srpske ideje od Vuka Karadžića do naših dana

(pretiskano iz "Obzora")

BANOVIĆ, Stipan, folklorist i pisac (Zaostrog, 6. III 1884 — Napulj, 28. VIII 1961). Potječe iz težačke obitelji Mije i Ane, rođ. Kosović. Osnovnu školu polazio je u Zaostrogu (1891–1895), franjevačku nižu gimnaziju u Sinju (1895–1899), a učiteljsku školu u Arbanasima kod Zadra (1899–1905). Nakon položene mature (1905) i definitive (1908) bio je godinu dana upravitelj osnovne škole u selu Kotezi kraj Vrgorca, zatim učitelj u Zaostrogu (1909–1911) i Koljanima kraj Vrlike (1911–1918). Prvu ratnu godinu proveo je u austrougarskoj vojsci. Od 1918. do 1923. bio je učitelj u Drveniku, a do 1925. u Mokrom Polju kod Knina. Umirovljen je nakon državnih izbora 1925, a na zahtjev naroda reaktiviran (1926) najprije kao upravitelj općine Gornje Primorje, a zatim u Zagrebu. Bio je prefekt internata obrtne škole (do 1930), potom učitelj škole na Svetom Duhu (1931). Šest godina radio je u Sveučilišnoj knjižnici, od 1937. do 1941. bio je prosvjetni referent u Banskoj upravi, a do 1944. radio je u HIBZ-u. — Prvu pjesmu Pojam svijeta tiskao je u Pobratimu (1902–1903, 4). Pjesmama i pričama surađivao je u Hrvatskom kolu (1910), Crvenoj Hrvatskoj (1911), Narodnom listu (Zadar 1917), Pokretu (Split, Šibenik 1918), Hrvatskoj riječi (1921), Narodnoj svijesti (1921), Domu i svijetu (1922), Vijencu (1923, 1924), Omladini (1924–1925, 1926–1927), Hrvatskom radiši (1925–1927), Svijetu (1927), Zori (1931), Narodnom valu (1938). U listu Omladina (1926, 2–4) objavljen mu je životinjski ep Lisičje evanđelje (1955. prerađen kao Pasji epos). Autor je dviju lakrdija iz seljačkog života (Vukodlak i Didove gazete); pisao je novele i putopise. Služio se pseudonimima: Argus i Hrvat Dalmatinac. Za Maticu hrvatsku sakupio je 1902. i 1903. zbirku od 7000 stihova narodnih pjesama iz svoga rodnog kraja (rukopis sačuvan u Matici hrvatskoj). Prvi mu je znanstveni rad iz folkloristike Gundulićev Osman i narodna pjesma (Hrvatsko kolo, 1906, 2). Poznata je i njegova rasprava o jekavskom i ekavskom književnom narječju (Hrvatsko kolo, 1929). B. se, posebno bavio utvrđivanjem povijesne pozadine događaja i osoba koje se javljaju u narodnim pjesmama (Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, 1921. i 1928). Prikupio je i obilje podataka o narodnim junacima iz muslimanske narodne epike. U Građi za povijest književnosti hrvatske tiskani su mu radovi o P. Preradoviću (1927), A. Palmoviću (1927, 1949), S. S. Kranjčeviću (1949), A. Kačiću Miošiću (1962). Važnija je i rasprava Motivi iz Odiseje u narodnoj hrvatskoj pjesmi iz makarskog primorja (Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, 1951, 35), te rad o dotad nepoznatoj varijanti Hasanaginice (Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, 1962). Stručne i znanstvene priloge objavljivao je u: Hrvatskom kolu (1906, 1910, 1929–1931), Glasniku Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini (1912), Smotri dalmatinskoj (1913), Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena (1918, 1921, 1924–1936, 1940, 1951, 1954, 1962, 1964), Radu JAZU (1920, 1923, 1952), Hoffillerovu zborniku (1937–1940), Mogućnostima (1954), Zadarskoj reviji (1956, 1958, 1959), Ljetopisu JAZU (1960). U rukopisu je ostala zbirka narodne pornografije (Naprdaljke). — B. je ocijenjen kao vrijedan prikupljač narodnog blaga Dalmacije i autor rasprava o epskoj poeziji (V. Žganec).