Sažetak
Ljubomir Đ. Đukić: Milovan Đilas kao paradigma
Dvadeseto stoljeće donijelo je velike revolucije i pokušaje ostvarenja komunističke ideje, te odgovora na mnoga povijesna pitanja koja su se u vezi s njom postavljala. Samo su se ljudi velikog duha i uma mogli upustiti u takve izazove. Đilas je jedan od njih. U bitke je ulazio otvoreno i hrabro, a mnoge je izgubio, ali je rat dobio. Njegove misli, poglede i stavove potvrdio je život, a on ih je prepustio vremenu da ih nosi dalje. Sasvim suprotno od Tita, koji je vlastite interese davao prednost nad generalskim, Đilas ih je podredio. Nije se ustručavao podnijeti najveće žrtve kako bi svojim životom, radom i sudbinom ukazao na pogreške koje se čine i puteve kojima treba ići. To mu je priskrbilo ime disidenta i heretika, ali i svjetsku slavu hrabrog propovjednika punog integriteta, koji je imao dovoljno snage da napravi prekretnicu u razumijevanju karaktera staljinističkog realsocijalizma - ne kao ideala, već kao izopačenja kroz koje se pokušala provesti Marxova ideja o besklasnom društvu. Kao pozitivna ličnost, Đilas svojim primjerom i radom može samo ohrabriti, jačati moral ljudi, usmjeravati ih na pozitivne aspekte života i ukazivati na vječnu maksimu da veliki podvizi i djela dolaze samo s velikom predanošću i žrtvom, s borbom za istinske vrijednosti i humanitarne ciljeve.
Biblos Newsletter
Novi naslovi, posebni primjerci i tihe preporuke iz antikvarijata.