Svilar Predrag: Medijska konstrukcija zapadnog Balkana

Predrag Svilar: Medijska konstrukcija Zapadnog Balkana

Kako početi pisati rad o "Zapadnom Balkanu" teška je odluka. Treba li svo raslojavanje geneze i samo postojanje takve definicije ovog dijela Europe u kojem živimo početi s povijesnim i (ili) političkim i (ili) geografskim temeljima, prilikama, razlozima i činjenicama? Trebamo li isticati geopolitičke, kulturološke, konotativno-simboličke ili medijske aspekte izgradnje regionalnog identiteta, regije koja tijekom svoje povijesti nikada nije bila prepoznata i određena na taj način? Trebamo li započeti s raspravom je li postojanje diskurzivnog Zapadnog Balkana "korak" ili "korak od" punoj integraciji društava obuhvaćenih ovom odrednicom u kulturno i politički ujedinjenu Europu u nastajanju i je li to korak prema prepoznavanju njihovih kultura kao konstitutivnih, djela europske kulturne baštine? No, ova knjiga počet će s dva pitanja koja se kriju iza svih ovih "velikih", a koja će odrediti kontekst analize. Dakle – je li postojanje Zapadnog Balkana „metabalkanizacija“ Balkana? Nema više balkanizacije i balkanizma kao referentnih okvira za „proučavanje“ procesa, društava, pojava na Balkanu, nego balkanizacija samog ontologiziranog poimanja Balkana. I, drugo, kako su nastali epistemološki sedimenti pojmova Balkan, balkanizam, balkanizacija, odnosno jesu li oni proizvod imanencije Balkana, kao geopolitičkog i kulturnog apsolutnog entiteta, ili su produkt diskurzivne konstrukcije. imaginarnog Balkana? Ako su proizvod diskurzivne konstrukcije, koje društvene snage imaju moć imenovati, definirati i oblikovati subjektivnost regionalnih identiteta? Što znači činjenica da ne postoje Sjeverni, Istočni i Južni Balkan kao što govore stvarne društvene činjenice, već samo Zapadni Balkan i (cijeli) Balkan? Posjeduje li tako mapirani Subjekt, Zapadni Balkan, Jastvo izvan zapadnobalkanskog diskursa, odnosno posjeduje li dovoljno identitetske homogenosti i distinktivnosti da bude prepoznat kao realno postojeći regionalni entitet i izvan tog diskursa. Nedostaje li njegovoj definiciji vlastito samoprepoznavanje, koje bi ga razlikovalo od ostalih regionalnih definicija na temelju inherentnih karakteristika, pa se stoga može zaključiti da njegova osebujnost proizlazi iz percepcije konstruirane izvan njegovih okvira? U skladu s tim pitanjima nameće se još jedno - pokazuje li nastanak "Zapadnog Balkana" da je balkanizacija, kao "notorni" pojam rastakanja, nametnuta Balkanu, kada je sama entitetska klima "optuženih" rodila balkanizaciji balkanizira potpuno isti diskurs kojim je Balkan stekao to pejorativno određenje?