Bošković Ruđer Josip: Theoria philosophiae naturalis redacta ad unicam legem virium in natura existentium

Ruđer Josip Bošković: Theoria philosophiae naturalis redacta ad unicam legem virium in natura existentium

Teorija prirodne filozofije svedena na jedan jedini zakon sila koje postoje u prirodi 

Teorija prirodne filozofije je najvažnije djelo Josipa Ruđera Boškovića. Predmetno izdanje je treće venecijansko. Prva dva izdanja su objavljena u Beču 1758 i 1759.Bošković je sam napravio redakturu za ovo izdanje,pa se ono može smatrati završnim izdanjem. Prva dva izdanja su potpuno identična.

Bošković je u svijetu znanosti, posebno suvremene, poznat i slavan po svojoj teoriji prirodne filozofije ili po teoriji sila i strukture tvari koju je izlagao u nekoliko svojih djela a konačan oblik teoriji dao je u svom djelu Teorija prirodne filozofije svedena na jedan jedini zakon sila koje postoje u prirodi ili skraćeno Teorija prirodne filozofije.  Najvažniji su elementi te teorije da su osnovni elementi tvari jednostavni, neprotežni i točkasti (tj. bez dimenzija) i da među njima djeluju ne samo privlačne sile nego i odbojne ovisno o udaljenosti među česticama. Netočna je česta tvrdnja da su sile među bliskim česticama odbojne a među dalekim privlačne. Sila se može više puta mijenjati iz privlačne u odbojnu i pri malim i pri većim udaljenostima. Svoj je zakon privlačno-odbojnih sila Bošković prikazao poznatom krivuljom nazvanom Boškovićevom krivuljom (curva Boscovichiana). Bošković je svoju krivulju sila primijenio na poseban slučaj triju čestica i ustanovio da se čestice mogu kretati samo po „dopuštenim“ elipsama te da postoje i „zabranjene“ elipse po kojima kretanje nije moguće. U suvremenoj kvantnoj fizici se kaže da su staze gibanja kvantizirane. Ta Boškovićeva krasna teorija (elegans theoria), kako ju sam Bošković naziva, uvodi ideju kvantizacije i predstavlja Boškovićev „model atoma“, do čega su kasnije došli začetnici kvantne teorije nobelovci Max Planck (1900), Niels Bohr (1913) i drugi. „Boškovićev model atoma izravni je nasljednik Boškovićeva zakona sila između čestica razmaknutih mikroskopskim udaljenostima“ (Henry Gill, 1941). Oblik Boškovićeve sile vrlo je sličan krivuljama koje prikazuju sile između atoma u molekuli ili čvrstom tijelu te nuklearnim silama među nukleonima (protonima, neutronima). U današnjoj znanosti svojstva Boškovićevih materijalnih točaka ili Boškovićevih „atoma“ mogu se povezati s kvarkovima i leptonima (elektron, neutrino) od kojih su sastavljene, prema današnjim spoznajama, sve druge složenije elementarne čestice. U današnjoj znanosti kvarkovi i antikvarkovi odgovarali bi Boškovićevim česticama prvog reda, nukleoni (protoni i neutroni) česticama drugog reda, atomske jezgre česticama trećeg reda, atomi česticama četvrtog reda, molekule česticama petog reda i tako dalje. Boškovićeva je teorija prva prava dinamističko-atomistička teorija koja je ponudila novi pojam stvarnosti i dala novu sliku svijeta (Boškovićev „novi svijet“) te se s pravom može govoriti o “bošković/ij/anskom obratu“ u shvaćanju stvarnosti. Tako je njemački filozof Friedrich Nietzsche kazao da je Boškovićeva teorija „najveći trijumf nad osjetilima koji je dosad na Zemlji postignut“, a Bošković i Poljak Nikola Kopernik su „dva najveća protivnika pričina“. Boškovićeva teorija ne odnosi se samo na sile i strukturi tvari nego i na prostor i vrijeme. Po Boškoviću se ništa ne može znati o tzv. apsolutnom prostoru nego prostor i vrijeme spoznajemo samo onako kako nam se oni prikazuju. S obzirom na to može se kod Boškovića govoriti o promjeni prostora i vremena što je kasnije tvrdio Einstein u teoriji relativnosti. Bošković je tvrdio da se duljina predmeta (npr. šipke) mijenja kada se ona prenosi na drugo mjesto. Tu je ideju kasnije izričito izrekla teorija relativnosti. Prema njoj promjena se događa u duljini. Skraćivanje ovisno o brzini gibanja dok je kod Boškovića načelno moguća promjena u sve tri dimenzije i to kako skraćivanje tako i produljenje. Boškovićevi su zaključci kvalitativnog karaktera, a Lorenzovi i Einsteinovi kvantitativno su iskazani matematičkom formulom.