Della Bella Ardelio: Dizionario Italiano, Latino, Illirico

Ardelio Della Bella: Dizionario italiano, latino, illirico
 

prvo izdanje!

Dizionario italiano, latino, illirico (s gramatikom Istruzioni grammaticali della lingua Illirica) (1728.)
 

Naučivši dobro hrvatski jezik, Della Bella je napisao talijansko-latinsko-hrvatski rječnik Dizionario italiano, latino, illirico (Venecija, 1728.) s uputama za čitanje, pisanje i naglašavanje hrvatskih riječi i kratkom gramatikom hrvatskoga jezika, pisanom talijanski (Istruzioni grammaticali della lingua Illirica) te latinsko-talijanskim kazalom na kraju. Drugo je izdanje priredio Petar Bačić (Dubrovnik, 1785.), a gramatika je kao samostalno djelo (Principi elemetari della grammatica illirica) izišla i treći put (Dubrovnik, 1837.).

Rječnik je nastao na osnovi dubrovačkoga govora i četrdesetak djela štokavskih i čakavskih pisaca 16. i 17. st. te je stoga prvi hrvatski povijesni rječnik, obilno oprimjeren tekstnim potvrdama upotrebe natuknica, s mnoštvom frazema i poslovica. Sadržava oko 30 000 natuknica. Za gramatiku se dugo u literaturi tvrdilo da je u svemu slična Kašićeoj, što ne može biti točno već i zbog toga što se hrvatski jezik koji je opisao Della Bella podosta razlikuje od Kašićeva, ali i zbog sasvim novih tumačenja jezičnih pojava. Tu su originalna zapažanja o prozodijskome sustavu, uočavanje kategorije živosti, kategorije glagolskoga vida, a i bolja je podjela riječi na leksičko-gramatičke razrede i podrazrede. Della Bella je uočio da akcent ima razlikovnu funkciju, da neke imenice mijenjaju akcent u kosim padežima, da su nastavak za G jd. imenica e-sklonidbe i nastavak u Gmn svih triju sklonidaba uvijek dugi, da pridjev i prilog tvoren od njega mogu biti u opoziciji po kvantiteti, da se neodređeni i određeni lik u opisnih pridjeva razlikuju po akcentu, da neki glagoli mijenjaju akcent u 2. i 3. licu jednine u aoristu te da se promjenjive riječi mogu razvrstati u akcenatske tipove. Među oblicima ima u odnosu na Kašića više štokavskih, pa i novoštokavskih obilježja, npr. Gmn, Amn, Imn u imeničnoj sklonidbi.

Vrijeme pojave Della Bellina rječnika i gramatike bilo je presudno za ulogu koju će ta djela odigrati. Ona su tada bila novost jer je od pojave zadnjega štokavskog rječnika (Mikaljina) prošlo gotovo osam desetljeća, a od jedine su dotad hrvatske gramatike (Kašićeve) prošle pune 124 godine. Della Bellina gramatika bila je dostupnija od Kašićeve i svakako aktualnija pa je imala mnogo veći utjecaj. Jezik dubrovačke književnosti, s dva i pol stoljeća bogatom tradicijom, i razvijeni dubrovački urbani jezik u svojoj dijakronijskoj i sinkronijskoj perspektivi prvi je put opisan upravo u Della Bellinu djelu te je tako taj jezik mogao biti uzorom mnogim književnicima, leksikografima i gramatičarima. Taj se utjecaj izravno vidi još i u preporoditelja, iz čega se zaključuje da je Della Bella imao velik udio u oblikovanju hrvatskoga standardnog jezika, posebice svojim propisom o jednosložnoj jekavskoj zamjeni i dugoga i kratkoga jata.

Ardelio Della Bella (Foggia, 1655. - Split, 1737.), talijanski isusovac propovjednik, misionar, znanstvenik, pisac, leksikograf.
Ardelio Della Bella nije bio samo propovjednik i misionar, već i znanstvenik i leksikograf. U periodu od dvadeset godina, za vrijeme boravka u Hrvatskoj, prikupljao je graðu za svoj rječnik  Dizionario italiano-latino-ilirico, kojeg je objavio u Veneciji 1728. godine. Petar Bašić (Dubrovnik, 18./19. st.) poboljšao je i priredio za tisak drugo izdanje Della Bellinoga rječnika, koje je objavljeno u dva sveska u Dubrovniku 1785. godine.
Osim rječnika, u Veneciji je 1805. godine Matija Čulić posthumno objavio njegove propovjedi na hrvatskom jeziku održane u bratovštini Dobre smrti u Dubrovniku, pod nazivom Razgovori i propovidagna oza Ardelia Della Belle.