Charles Baudelaire: Cveće zla
Gotovo je nemoguće dovoljno naglasiti važnost Baudelaireova Cvijeća zla u kontekstu povijesti svjetske književnosti i njegov, doslovce, nemjerljiv utjecaj. Baudelaire je na velika vrata uveo u književnosti dotad nezamislive teme kojima su pristupali tek poneki njegovi prethodnici (primjerice, veliki mu uzor E. A. Poe), ali, uglavnom, u širokom luku. Ako na toj razini promatramo zbirku kao primjer svojevrsne estetike ružnoga, ostajemo zapanjeni načinom na koji je Baudelaire šokantne slike s ruba života zaogrnuo u ruho pjesničkog savršenstva, kako je čudesnom ljepotom riječi spojio čulnost i duhovnost, nevinost i nasilje, ljepotu (cvijeće) i zlo. .. Pišući 1903. o Baudelaireu, A. G. Matoš nije krio oduševljenje Cvijećem zla: Baudelaire je tu izmagijao čudo nepoznato najpoznatijim teorijama: da najljuću bol, najveću negaciju pretvara u harmoniju, u poeziju... Mislim da je Cvijeće zla jedno od najvećih djela prošlog vijeka...