Sažetak
Ambrose Bierce: Grob bez dna
Djelo Grob bez dna su sabrane priče Ambrosea Biercea u jednoj knjizi. Njegove priče bilo da govore o vojnicima u zapjenušanim vrtlozima rata i besmislenog (samo)sakaćenja, ili o civilima koji se sa svojim slabostima često susreću uz pomoć objektivno-korelativnih natprirodnih stvorenja, one svjedoče o piscu koji je na vrhunski način naučio Poeovu lekciju iz pisanja kratke priče – efektne, koncizne, ekonomične, bez suvišnosti, podređene jednom dominantnom efektu. Tako se u Bierceu sjedinjavaju dvije struje, jedna, otrovno-satirična, potekla od Irca, Jonathana Swifta, i druga, još makabričnija, tipično američka, začeta kod Edgara Allana Poea. To su priče groteske, straha i apsurda, ironije i razočaranog, ali još u tragovima prisutnog idealizma – jer ni umjetnosti ne bi bilo bez tog tračka vjere da sve još nije izgubljeno, da se još uvijek vrijedi boriti.