Sažetak
Boris Maksimović: Hadžiluk plemenitom snu
„U vrijeme kada se putuje ili neumjereno ili nikako, u oba slučaja bez sadržaja i bez književnog traga, pojavljuju se putopisi Borisa Maksimovića i osvajaju svojim urbanim šarmom, ali i onom finom melankoličnom notom o proživljenom i punom iskustva putovanja emocija . Riječ je o mladenačkim, studentskim izletima, punim entuzijazma i naivnog iščekivanja novih iskustava. Maksimović jezikom, ali i iskustvom lijepe putopisne književnosti, uspijeva ukazati na činjenicu da postoji magična privlačnost putovanja, ono postoji kao ljudski poriv i potreba, ali i kao kulturni čin koji zauzima posebno mjesto u ovoj umjetnosti."