Marquez Garcia Gabriel: Oči plavog psa

Oči plavog psa

Marquez Garcia Gabriel

Gabriel Garcia Marquez: Oči plavog psa

Pokojnici koji se mire sa smrću strpljivo osluškuju svoj rast, ljepotu koja se penje na lice ženskog portreta zatrovanim venama predaka, neposlušna zrcala koja dodaju krvave ožiljke licu brižljivo brijanog sprijeda od njih, nedokučivi zvukovi koji prijete iz mraka, mirisi koji ubijaju u tihoj vatri i cijeli niz užasa nalik na noćne more čine prateće slike oko kojih je Gabriel García Márquez pustio mašti na volju u svojim ranim djelima kada mu je bilo samo dvadeset godina godine. No, i iz tih djela izbija neukrotiva zapitanost o prirodi naizgled ustaljenog svakodnevnog svijeta, kao i o mogućnostima njegova pretraživanja riječima, čije djelovanje autor također ispituje s jednakom nesputanošću. Lebdeći leševi, beskrajne kiše i otrovno cvijeće, zapravo su razigrano sredstvo magičnog protunapada na metafiziku stvarnog postojanja.