Sažetak
Stevan Jakovljević: Pod krstom
Kažu da se ljudi uvijek bolje sjećaju tužnih događaja u svom životu nego sretnih iskustava. Pretpostavljam da je to i zato što čovjek izbjegava bolne događaje da su oni rjeđi i stoga impresivniji. Ali sada u njima živimo cijelo vrijeme. I kao nekim postupnim procesom, naš život svakim danom postaje sve teži i bolniji... Teško se sjetiti jučerašnjeg dana. Ali jedan osjećaj je jasan: ne može biti gore. Drugi dio kultne srpske trilogije prikazuje nam najteže dane Velikog rata, vrijeme kada su se vojska i narod suočavali s iskušenjima koja su prelazila granice ljudske moći. U nastavku Pod križem autor ne teži senzacionalizmu vjerno bilježeći povlačenje kroz zaleđene planine Albanije, on trezveno i iskreno bilježi svakodnevicu ovih vojnika koji u borbi protiv neprijatelja bez obraza, uniforme i zastave - glad, bolest i iscrpljenost - odbijaju položiti oružje. Kroz uvjerljive sudbine pojedinaca, Jakovljević gradi mozaik kolektivne žrtve i nepokolebljivog dostojanstva koje ostaje netaknuto čak i u trenucima najveće tame. Ovo djelo nas vodi od napuštanja rodnih ognjišta do spasonosnih obala Krfa, gdje je desetkovana vojska pronašla snagu za svoje uskrsnuće. Noseći nevidljivi križ cijele domovine na svojim iscrpljenim ramenima, srpski narod se svakim korakom približavao besmrtnosti i slavi. Arnauti stoje u skupinama uz cestu i zlobno nas promatraju. Poput hijena vrebaju svoj plijen. Tek kad naiđe pješaštvo s puškama, oni se prikradajući povlače i, zgrčeni na brdu, promatraju iscrpljenu vojsku. Iako su vojničkim torbama prazne, kao i njihovim trbusima, Arnauti znaju da s izmučenim i nasukanim pješacima nema šale, a kamoli borbe.
Biblos Newsletter
Novi naslovi, posebni primjerci i tihe preporuke iz antikvarijata.