Sažetak
Jacques Chessex: Poslednja lobanja Markiza de Sada
„Stari luđak je luđi od mladog luđaka, to je poznato, šta onda reći o luđaku koji nas zanima, kada zatvorenost sabija njegov gnjev sve dok on ne eksplodira u mnogo gadnih scena?“ Tko je taj koji je 1814. godine zatvoren u dom u Šarantonu, čovjek od 74 godine koji je počinio silne zločine a čini se da se ne kaje ni zbog jednog? Bjegunac, spaljivan u odsustvu, zatvorenik u Bastilji, sodomit, hulitelj, sumnjičen za incest, a ipak je i dalje tu, ključa od ideja i čireva, željan da nastavi djelo svoje puti. Na koji će način gospođica Madlena Lekler upošljavati svojih 16 godina, svoje mršavo, poročno tijelo? Odakle dopiru ti urlici i uzdasi? Na što izolacija primorava te sobne slobodoumnike? Zar se on ne plaši barem smrti, budući da „svaki od njezinih postupaka odzvanja snažnije“? Naime, ovom su manijaku preostala još tri mjeseca života. On se zove Markize de Sade. Figura iz koje Jacques Chessex crpi građu za svoju pripovijest nije onaj De Sade iz slavnih dana, nego gromoglasni bolesnik. No, romanopisac ovdje još i više govori o povijesno dokumentiranim putešestvijama njegove lubanje kroz stoljeća, lubanje kao prirodnog produžetka De Sadovog tijela. Markiz de Sade umire u prosincu 1814. godine, a njegov grob na groblju u Šarantonu bit će otvoren 1818, pa će njegova lubanja dospjeti u ruke doktora Ramona, mladog liječnika koji je bdio nad njim do smrti.
Biblos Newsletter
Novi naslovi, posebni primjerci i tihe preporuke iz antikvarijata.