Sažetak
Antun Branko Šimić: Preobraženja - izabrane pesme
U žudnji za zdravljem, za fizičkom moći, u rasponu psihičkih snaga i fizičkih klonuća rodila se pjesma tjelesnosti, pjesma tijelu, koje sačinjava sve, izvan kojega nema spasa; pjesma trupini, truplu, lesu, plotu, krvi, puti, mesu, šumoru u žilama, vatrama u venama; pjesma tijelu, koje nosi život i koje daje posvemašnju smrt. U toj himni tijelu, u tom jauku nad lešom, iz njega i u njemu rađa se krik, vrisak, molitva Bogu i konačna rezignacija, totalna sumnja, praznina, pomirenje. U tom tjelesnom raspeću on je napisao najdublje pjesme o ženama u našoj literaturi.
(Ivan Goran Kovačić)
Premda je za života objavio samo jednu zbirku pjesama (Preobraženja, 1920), A. B. Šimić je svojom meteorskom pojavom i intenzivnim unutrašnjim izgaranjem u međuprostoru vezanog i slobodnog stiha uspio sublimirati nadanja i trvenja cjelokupnog pjesničkog iskustva epohe. Od mladenačkih nemira i rastrzanosti, obojenih matoševskim impresionizmom, preko duhovne tjeskobe i egzistencijalne samoće, tonirane melankolijom njemačkog ekspresionizma, do spuštanja pogleda sa astralnih visina na tijelo siromaha i malograđansku hipokriziju – Šimićeva lirika krajnjeg subjektivizma ogledalo je nemoći čovjeka pred ključnim pitanjima života i svemira.
Biblos Newsletter
Novi naslovi, posebni primjerci i tihe preporuke iz antikvarijata.