Sažetak
Nenad Čanak: Putnici za Molusiju
Čitajući "Katakombe mekušaca" Güntera Andersa, osjetio sam potrebu napisati nešto što bi bilo moja posveta misliocima i piscima dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća koji su bili svjetionici humanizma svog vremena i koji su (Brechtovim riječima) "učili ljude kako prepoznati zlo i kada je ono prikriveno kao red, zakon ili patriotizam". Da podsjetim ljude koji su svoje principe i pisanje stavljali iznad vlastitih života i sigurnosti. Koji su čitateljskoj publici pisali u metaforama i alegorijama, ne misleći već implicirajući široku bazu predznanja onih koji su njihove knjige uzeli u ruke. Da se poklonim Mannu, Andersu, Brechtu, Hesseu, Adornu, Horkheimeru, Toleru, kao i besmrtnim perima španjolskog internacionalizma, Orwellu i Hemingwayu. Ljudima koji su svoje živote proživjeli bez maski.