Sažetak
Branko Ve Poljanski: Sabrane pesme
Od dadaista je preuzeo slogane, tipografske fantazije i poetiziranje kolokvijalnog govora masa i ulice, od futurista zaokupljenost tehnikom, sadašnjošću i neposrednom okolinom, od ruskih avangardnih umjetnika bahatost, od nadrealista automatsko pisanje i društvenu pobunu, od ekspresionista kinetizam i potrebu da se u općem ništavilu pronađe i označi točka značenja koja može računati na umjetničku potrebu. Pa ipak, svi ti utjecaji i postupci izopačeni su u poeziji zenista Branka Ve Poljanskog, okrenuti na leđa (samo)negacijom i ironičnim otklonom lirskog subjekta.
„Cinik neizmjerne iskonske dobrote“, kako se sam krstio, sanjao je o raspadu uma, uništenju sintakse i balkanizaciji Europe, tražio je snagu u najprimitivnijoj elementarnosti, antilirizmu i dobro tempiranim paradoksima, te je za samo nekoliko godina dosegao vrhunac spontanog poetskog govora, očišćenog od kulturnih i književnih naslaga.
Biblos Newsletter
Novi naslovi, posebni primjerci i tihe preporuke iz antikvarijata.