Sažetak
Josef Winkler: Zapisi pitomca Žana Ženea
"Zapisi pitomca Žana Ženea“ Josefa Winklera, cjenjenog i nagrađivanog ali kod nas daleko manje poznatog literate s njemačkog govornog područja, biografski je roman sročen, gle čuda, u čast upravo Jeana Geneta. Winkler svoje neprolazno, višedesetljetno i očigledno nedvosmisleno, formativno i snažno ushićenje Genetovim djelom, baštinom, ali i likom, potpuno ogoljujuje već na prvim stranicama ove vrhunske proze. „Zapisi pitomca Žana Ženea“ krajnje je intimistički, lirski intoniran i uznet biografski roman, koji se bez mnogo pretjerivanja može promatrati i vrednovati i kao ljubavno pismo ako ne svemu, a ono barem dobrom dijelu onoga što je Genet predstavljao i dalje predstavlja u doživljaju svijeta njegovih poštovatelja i inih knjigoljubaca. Josef Winkler ovdje i u prostornom (geografskom) i u idejno-emotivnom smislu prati stope neprevaziđenog Geneta, te, s glavom punom citata iz Genetovih kako udarnih tako i opskurnijih izdanja i pregršt asocijativnih i subjektivističkih opažanja, kreće u potragu za novim spoznajama o Genetu i njegovoj osobnoj/privatnoj povijesti, ni jednog trenutka pritom ne gubeći Genetovu literarnu zaostavštinu kao vjernu pratilju i prijeko potreban kontekst kako bi se Genet shvatio u što većoj punoći i življenja i stvaralaštva kao neodvojivog mu djela. Winklera tako zatičemo u sobi u trošnom pariškom hotelu, u kojoj je Genet (navodno) proveo svoje posljednje zemaljske dane, na lokacijama surovih sirotišta u kojima je sticao i klesao svoju krajnje osebujnu ličnost, ali i na sjevernoafričkim kotama koje su tom slavnom i unikatnom peru pružale kakav-takav spokoj tijekom tih silnih i, reklo bi se, nužnih lutanja i traženja.
Biblos Newsletter
Novi naslovi, posebni primjerci i tihe preporuke iz antikvarijata.