Šenoa August: Zlatarovo zlato

30,00kn Dostupno
  • AutorŠenoa August
  • IzdavačVečernji list
  • Šifra26925
  • Broj stranica335
  • Godina izdanja2004
  • Dimenzije13x21 cm
  • Mjesto izdavanjaZagreb
  • PismoLatinica
  • StanjeOdlično
  • UvezTvrdi s ovitkom
Podijeli:

Zlatarovo zlato

Šenoa August

August Šenoa: Zlatarovo zlato Zlatarovo zlato napisao je August Šenoa, vjerojatno najutjecajnija ličnost hrvatske književnosti devetnaestoga stoljeća. Roman je napisan 1871. godine te je iste godine objavljen u nastavcima u časopisu Vienac. Često se kaže kako je ovaj roman zapravo prvi hrvatski povijesni roman, a prema Šenoi je i cijelo jedno razdoblje u hrvatskoj književnosti dobilo naziv. Riječ je o Šenoinom dobu ili protorealizmu koje počinje otprilike ukidanjem Bachova apsolutizma 1860. i traje sve do Šenoine smrti 1881. Roman je sazdan od dvije fabule, ljubavne i one povijesne zbog koje se često naziva povijesnim romanom. Ljubavna fabula temelji se na odnosu Pavla i Dore, mladoga ljubavnog para koji, između ostaloga, zbog svoje staleške različitosti u ostvarivanju svoga odnosa nailazi na mnoge prepreke. Naime, Pavao je plemićkoga porijekla, a Dora Krupićeva građanskoga. Povijesna radnja inspirirana je povijesnim izvorima koji se tiču Zagreba 16. stoljeća te borbe građana Zagreba s plemićima, odnosno njihov sukob sa Stjepkom Gregorijancem, gospodarem Medvedgrada. Radnja je smještena u 16. stoljeće, u vrijeme kraljevanja Makse II. , a banovanja biskupa Đure Draškovića te nakon njega Krste Ungnada. Šenoa u predgovoru pod naslovom “Štiocu” obavještava svoje čitatelje kako je glavnu temu za svoj roman pronašao u arhivu grada Zagreba, a riječ je o sukobu podbana Gregorijanca sa zagrebačkim građanima. Nakon toga skupljao je različite povijesne dokumente i iz različitih izvora tražio je podatke o starom Zagrebu i Hrvatima toga vremena što mu je uvelike pomoglo da napiše ovaj roman. Vidimo da je tema staleške raslojenosti prisutna u objema fabulama ovoga romana. Šenoa opisuje propadajuće plemstvo i građanstvo čija moć polagano raste, ali i u ljubavnom odnosu Dore i Pavla ta razlika predstavlja najveći problem. Zanimljivo je i kako kombinirajući ove dvije radnje Šenoa kombinira javnu i privatnu sferu. On mnoge likove prikazuje kao povijesne i javne ličnosti, ali s druge strane prikazuje i njihovu intimnu sferu, obiteljske odnose, ljubavne potrebe, probleme itd. U romanu se miješaju romantički, naturalistički i realistički elementi, a likovi su oblikovani plošno s crno-bijelom karakterizacijom što znači da se oni kroz roman ne mijenjaju, nego ostaju isti kroz cijelu fabulu kao nositelji isključivo dobrih ili isključivo loših osobina. Stilska obilježja romantizma najbolje se daju prepoznati u ljubavnom sloju romana, a realistički postupci također su brojni, npr. sveznajući pripovjedač koji nastoji objektivno ispripovijedati događaje. Roman sadrži mnoga obilježja trivijalnog pustolovnog romana (spletke, otmice, prerušavanja, trovanje, lik fatalne žene itd.). Iako je tako, mnogi su likovi i događaji temeljeni na stvarnim povijesnim osobama i povijesnim zbivanjima do kojih je Šenoa došao proučavajući arhiv grada Zagreba. Šenoa nastoji što vjerodostojnije prikazati govor tadašnjeg građanstva, služi se štokavskim standardom u koji unosi brojne latinizme kako bi opisao govor svećenstva i obrazovanih ljudi toga vremena. Nacionalna i domoljubna nota izražena je u gotovo svim Šenoinim tekstovima pa ni ovaj roman nije iznimka što ne čudi s obzirom na goruće pitanje nacionalne opstojnosti u vrijeme kada Šenoa piše. Šenoa tu temu uvodi opisujući događaje 16. stoljeća, političku borbu protiv stranih utjecaja i stvarnu, fizičku borbu protiv Turaka koja krajem 16. stoljeća još uvijek traje. 

Preporučamo

Top