Ivo Andrić: Znakovi pored puta
Spontanost i neobaveznost su glavne odlike ovog duhovnog dnevnika koji obuhvaća širok spektar života i mnogostruke stvarnosti onako kako se preljevaju u osjetljivoj pjesničkoj svijesti.
Znakovi pored puta otkrili su nepoznati oblik Andrićeve djelatnosti i ukazali na novo čitanje ostalih piščevih djela. Knjiga sadrži usputne zapise, dnevničke zabilješke, impresije povodom nekog događaja ili susreta, putopisne bilješke, skice za portrete, motive koji će kasnije biti razrađeni u nekoj od piščevih većih proznih cjelina. Možemo smatrati da su ovi empirijsko-refleksivni kraći tekstovi pisani u stilufragmenta, stoga mnogi od njih predstavljaju prave bisere mudrosti koji podsjećaju na misli najvećih svetskih mislilaca.
U Znakovima pored puta nalazimo da je Andrić najčešće bio zaokupljen razmišljanjima o čovjeku, životu i smrti, ženi i ljubavi, o književnosti i umjetnosti, o riječima, procesu pisanja i zadatku pisca, balkanskim zemljama i zemljama napredne Evrope. Ove knjige mudrosti, vrsta intimnih dnevnika, koje je Andrić pisao cijelog života, smatraju se jedinstvenim u našoj književnosti i stoga jer je pisac u njima prvi put nedvosmisleno progovorio o sebi. Poslednje objavljene Andrićeve knjige simbolično zaokružuju pišcev opus jer i formalno i sadržajno dodiruju Ex Ponto i Nemire, zbirke pjesama u prozi ispovijednog karaktera koje su pisca uvele u književnost.