Stevenson Robert Louis: Čudnovat slučaj dr. Jekylla i g. Hydea

Čudnovat slučaj dr. Jekylla i g. Hydea

Stevenson Robert Louis

Robert Louis Stevenson: Čudnovat slučaj dr. Jekylla i g. Hydea

... Jekyllova preobrazba podrazumijeva koncentraciju zla koje je već postojalo u njemu, da nije riječ o posvemašnjoj preobrazbi. Jekyll nije puko dobro, a Hyde (usprkos Jekyllovoj suprotnoj tvrdnji) nije puko zlo, jer baš kao što dijelovi neprihvatljivog Hydea postoje u prihvatljivom Jekyllu, tako i nad Hydeom lebdi aureola Jekylla koji se gnuša opačina svoje gore polovice.
... Knjige imaju svoju sudbinu, prema onoj latinskoj uzrečici, i kadikad sudbina autora slijedi sudbinu njegovih knjiga. Sjetimo se samo kako je stari Tolstoj 1910. godine napustio obitelj i otisnuo se u svijet da bi umro u sobi šefa željezničke postaje, uz kloparanje vlakova što su ubili Anu Karenjinu. Ima nešto posebno i u Stevensonovoj smrti 1894. godine na otoku Samoi što na neki čudan način oponaša temu vina i temu preobrazbe njegove fantastične pripovijesti. Prije toga je sišao u podrum da uzme bocu svog omiljenog burgunca, odčepio je u kuhinji i iznenada doviknuo ženi: "Što je ovo sa mnom, kako se čudno osjećam, nisam li se promijenio u licu?"  i srušio se na pod. Pukla mu je žilica u mozgu i za dva sata svemu je došao kraj.    (iz pogovora Vladimira Nabokova)