Sažetak
Aleksandar Tišma: Dnevnik 1942-2001 I.
Šezdeset godina vođenja dnevnika Tišmina je borba protiv zavaravanja sebe i drugih. Ne znam ni za jedan dnevnik u kojem je pisac na takav način, ne štedeći sebe, izvrnuo utrobu i otkrio vlastiti jad i bijedu. Nije to činio iz puke želje da šokira i pokaže se u ulozi negativnog junaka, što i te kako zna biti zavodljivo. Često se događa da pisci u dnevničkim zapisima priznaju zablude, uvrede koje su nanjeli drugima, da otkriju vlastitu požudu i erotske sklonosti, međutim, ne pamtim da sam negdje naišao na priznanje one tako česte ljudske osobine kao što je zavist, ili slabost da se odoli pohlepi i samoživosti, da se ispadne smiješan i nemoćan. A baš to čini Tišma tijekom šest desetljeća pisanja dnevnika, nepotkupljivi promatrač prolaznosti svijeta, i sebe u tom svijetu.
Kod Tišme nema ni traga od pokušaja da se vlastita uloga u javnom životu korigira, da se naknadno osigura povoljnija pozicija. U središtu njegovog dnevnika je samo ljudska jedinka. Čitav univerzum sveden je na kubaturu lubanje u kojoj se događa svakodnevna muka borbe sa samim sobom, sa zlom u sebi, sa strastima i slabostima.
Biblos Newsletter
Novi naslovi, posebni primjerci i tihe preporuke iz antikvarijata.