Sažetak
Jean Portante: Gospođa Hareja ili sećanje kita: Hronika jedne emigracije
S korica:
U čvrstoj nameri da u ovoj knjizi ispripovedam prvih deset godina svog života, od rođenja do prvog pričešća, uviđam da su događaji koji su ga obeležili raštrkani u vremenu pre i posle putovanja. Putovanja, tog jedinog pouzdanog putokaza. Naš boravak u Italiji trajao je godinu dana, najviše godinu i po, ali koliko god bio sveden, taj period predstavlja tačku od koje sve polazi i u kojoj se sve stiče. Italija u neku ruku deli vreme. Italija je i kompas. Moje sećanje se upravlja po njoj.
Čak su i svi oni koji su se tada pojavili u mom životu, našli ukotvljenje u tom malom parčetu vremena provedenom u San Demetriju. Između njih kao da se uzdiže planina, sa dugim tunelom kojim samo treba proći, u jednom ili u drugom smeru, da bi sve postalo logično. I to još odonda kad je prvom Italijanu pre sto godina palo na pamet da zabasa ovamo gde će se roditi prvo italijansko dete u Luksemburgu. Posle njega, sve se odvijalo kao da su posredi ruske drvene babuške. Taj prvi Italijan rođen u Luksemburgu vratio se u Italiju, posedeo nakratko, pa se opet vratio u Luksemburg. Njegova deca su činila isto. I deca njihove deca isto tako. Svako je osetio potrebu da se vrati na polaznu tačku.