Sažetak
Robert Musil: Ostavština za života
Sam naslov knjige *Nachlass zu Lebzeiten* (Književna ostavština za života) – koju je u prosincu 1935. objavila izdavačka kuća Humanitas-Verlag iz Züricha – gotovo je zasigurno bio reakcija na provokativan članak što ga je 28. lipnja 1933. u listu *Berner Tagblatt* objavio Karl Zelig (književnik, bečki izdavač koji je djelovao iz sjene te mecena brojnih njemačkih i austrijskih pisaca u egzilu). Članak se bavio koruškim piscem Robertom Musilom, za kojega se – bilo u prividnom ili prenesenom smislu, s obzirom na njegovu izoliranost od javnosti – tvrdilo da je „umro prije nekoliko godina” te da se njegova slava, poput Kafkine, temeljila isključivo na djelima objavljenima nakon smrti. No, budući da njemačka riječ *Nachlass* označava i „popust pri rasprodaji zaliha”, naslov ujedno odražava autorovu gorčinu zbog toga što je morao prerano okončati svoj život – i to u trenutku kada se vrijednost njegove „robe” snižavala. Još od 1938. godine ova se knjiga nalazila na „Popisu štetne i nepoželjne literature”; bila je čak označena kao jedno od djela protiv kojih je sâm Reichsführer SS-a izdao posebnu opću zabranu. To nije bilo slučajno. Ti novinarski i književni tekstovi – koji se danas, gotovo stotinu godina kasnije, čitaju kao uspješan prikaz stvarnosti i istine 20. stoljeća, njegove sveobuhvatne dehumanizacije svih životnih područja i prodora politike brutalne, gole sile – tada su, i to s razlogom, doživljavani kao jedva prikriveno antinacionalsocijalistički. Ako se zbirka sastoji od četiri različite vrste književnih tekstova, u svakom od njih barem jedan element odašilje otrovnu strijelu prema tadašnjoj, sve agresivnijoj diktaturi. Već se prva „slika”, naslovljena *Ljepilo za muhe*, u tom smislu može čitati kao paradigma za sve ostale, jer spomenuto ljepilo nije ništa drugo doli pogubno ljepilo populističke ideologije. Jednostavnost suvremenih sredstava za uklanjanje dosadnih insekata upućuje na modernu, usavršenu tehniku ubijanja općenito, a slike mrtvih muha nagovještavaju prizore iz rata. U „bezveselim razmatranjima” (naslov je svojevrsna obrnuta parafraza Nietzscheovih *Nepravovremenih razmatranja* nakon prevrjednovanja svih vrijednosti) u tom se smislu ističe Triederova bilješka koja sugerira: otvorite oči, sagledajte stvari iz druge perspektive. U „pričama koje to nisu” (jer naglasak nije na priči, nego na povijesti) – u priči o malom čovjeku koji pokušava pronaći snagu i pronalazi je u divu GSPAD-u (autobusi GSP-a) – neće biti teško prepoznati samog Führera. Naposljetku, u kruni cijele zbirke, noveli *Kos*, čitatelj će pronaći egzistencijalistički vapaj za (egzistencijalnim) iskorakom iz kolotečine građanskog života koji pojedinca tako lako pretvara u česticu u masi.
Podijelite iskustvo i pomozite drugim čitateljima pri odabiru.
Ovaj artikl još nema recenzija. Budite prvi koji će podijeliti iskustvo.
Biblos Newsletter
Novi naslovi, posebni primjerci i tihe preporuke iz antikvarijata.