Sažetak
Vladan Jovanović: Bakterije
Po svoj prilici, u životu *Homo sapiensa* postoji trenutak kada radije gledamo unatrag nego unaprijed. To zasigurno ima veze s vremenom ljudskog života koje se s godinama „zgusne”; naše vrijeme ne teče ravnomjernom brzinom: u ranoj mladosti teče nepodnošljivo sporo, u formativnim godinama, dok gradimo vlastitu egzistenciju, najmanje ga osjećamo, u zrelosti nam ogledalo šalje dimne signale, a na pragu starosti vrijeme nam počinje teći nepodnošljivo brzo. To je trenutak kada ili počinjemo prizivati sjećanja ili se o njih počinjemo spoticati poput Piljnjakova Ivana Moskovskog (iako bismo to radije izbjegli): „U tami lubanje visjeli su stalaktiti vremena, nagomilana su bila čitava brda prastarih sjećanja; a u tami lubanje vladala je potpuna neprozirnost – lubanja je narasla do nevjerojatnih razmjera – i poput rudara u pogonu, Ivan je s fenjerom u ruci lutao tom lubanjom i spoticao se o sjećanja.” Ta je značajka našeg iskustva, naravno, općepoznata i vjerojatno ne bi ni zavrijedila spomen da ta priroda vremena naših života nije svjetskoj književnosti podarila velika djela – vjerojatno ono najveće koje nam je ostavio Francuz čije ime počinje slovom P (tako to biva kad se prijeđe spomenuta točka), a koje je ovjekovječio Tullio Pericoli svojom slavnom ilustracijom. Pripovjedač u prvom licu iz „nenarativnih priča” Vladana Jovanovića (koji bi u prilično velikom postotku mogao biti i sam autor) nalazi se upravo u toj točki; no njegova sjećanja ne potiču mirisni podražaji poput mirisa kolačića *madeleine*, već vizualni koji djeluju poput „bakterija”. Zašto je ta riječ pod navodnicima? Zato što je riječ o fenomenu koji pripovjedač uvjetno naziva bakterijama: dok se odmara nakon zasluženog rada, plutajući na moru s rukama sklopljenim ispod glave, pred očima mu se komešaju prozirne pojave nalik bakterijama – svima nam dobro poznate u takvim okolnostima: more, sunce, lagano plivanje prsno ili plutanje, a na zaslonu iza sklopljenih kapaka odvija se nekakvo „Brownovo gibanje”. Ono što ove „bakterije” čini zanimljivima u toj narativnoj tematici jest to da one naizgled nestaju – odnosno, tek kada nestanu, na njihovu se mjestu pojavljuju sjećanja ili predodžbe…
Podijelite iskustvo i pomozite drugim čitateljima pri odabiru.
Ovaj artikl još nema recenzija. Budite prvi koji će podijeliti iskustvo.
Biblos Newsletter
Novi naslovi, posebni primjerci i tihe preporuke iz antikvarijata.