Sažetak
Johann Wolfgang Goethe: Putovanje po Italiji
Goetheova metodika putovanja u germanistici je bila predmet brojnih istraživanja, a posebno je analiziran njegov osobeni stil putovanja po Italiji. Prema mišljenju Heinricha Niederera, Goethe je upravo za vrijeme svog boravka u Italiji razvio jedinstveno umijeće doživljavanja i opažanja. Ono se zasnivalo, prije svega, na svjesnom izboru koncepta apstrahiranja koji mu je omogućavao osjećaj vlastitog „stvaranja svijeta". U skladu s tim konceptom, Goethe je birao mnoštvo upečatljivih detalja iz okruženja u kojem se nalazio i uklapao ih u cjelinu služeći se pri tome čitavom paletom tehnika za otkrivanje svijeta. Jedna od tih tehnika bila je svakako voljna kontrola emocija kojom se postizala mirnoća duše, o čemu se često govori u zapisima s ovog putovanja. Iz Rima, 10. studenoga 1786. godine, Goethe piše: „Živim sad ovdje u vedrini i miru kakve odavno nisam osjećao. Moja navika da sve stvari gledam i shvaćam onakve kakve jesu, moje vjerno ustrajavanje na navici da ne mutim oko, moje potpuno odricanje od bilo kakvih pretenzija, sve mi to ponovo veoma ide na ruku i izvanredno mi usrećava dušu. Svakog dana po neki nov značajan predmet, iz dana u dan svježe, velike, neobične slike, i cjelina o kojoj se dugo misli i sanja, a koju nikada nije moguće maštom dosegnuti". Sa sebi svojstvenim humorom Goethe citira potvrdu tog svog stava iz jednog Vinkelmanovog pisma Frankeu: „Sve u Rimu treba tražiti sa izvjesnom ravnodušnošću, inače će smatrati da ste Francuz" (13. prosinca 1786). Mirnoća duše bila je neophodna pred navalom dojmova koji su pretili da preplave senzibilnog promatrača: „Trebalo bi se ovdje [tj. u Rimu] služiti s tisuću pisaljki, jer čemu će ovdje jedno pero", piše on 5. studenoga1786. godine.
Biblos Newsletter
Novi naslovi, posebni primjerci i tihe preporuke iz antikvarijata.