Sažetak
Vladoje Ika Ivakić: Šokadija u sliki pjesmi i prozi
Vrlo lijepe ilustracije, neku u koloru.
IVAKIĆ, Vladoje (Ika), pisac i folklorist (Slakovci kraj Vinkovaca, 30. X. 1880 — Bačka Palanka, 9. X. 1959). Završio Mušku učiteljsku školu u Osijeku 1899. Učitelj u Posavskim Podgajcima, Oroliku, Rezovcu, Babinoj Gredi, Gašincima i Tomašancima te u kaznionici u Srijemskoj Mitrovici, potom učitelj, ravnatelj osnovne škole, školski nadzornik i županijski prosvjetni referent u Osijeku. Umirovljen 1940. U knjižici Hrvati u Srbiji (suautor R. F. Magjer) opisao je učenički izlet iz Đakova u Beograd. Poznatija mu je Šokadija u sliki, pjesmi i prozi, u kojoj pod utjecajem bratića J. Ivakića zagovara očuvanje narodnih običaja, nošnji, kulture i umjetnosti. Djelo sadržava ljubavnu liriku, bećarce i poskočice. Pjesme, crtice, feljtone, novele i članke o slavonskoj vojnokrajiškoj povijesti, prosvjeti i lovu objavljivao u periodicima Bršljan (1901–03), Smilje (1902–03), Sriemske novine (1902–04, 1914–15), Karlovački glasnik (1903), Lovačko-ribarski viestnik (1903–05), Napredak (1903), Svjetlost (1910–11), Novosti (1914), Obzor (1915–17), Vjesnik Županije virovitičke (1917–18, 1923; Vjesnik za prosvjetu i za upravu, 1930), Jedinstvo (1923–24), Narodna prosveta (Beograd 1923, 1930), Pokret (1923), Reč (Beograd 1924), Jug (1925), Bratstvo (1933) te kalendarima Zastava (1940) i Gajdaš (1941–42), koji je uredio. U pripovjednoj prozi prikazuje šokačku tematiku erotskim i lascivnim motivima. Njegova rukopisna ostavština sadržava sjećanja na I. Kozarca, J. Kosora i J. Ivakića. Skupio je i objavio izvornu građu o Vojnoj krajini i M. A. Relkoviću. Svoju je kolekciju predmeta iz rukotvorne baštine i memoarske rukopise Svinjari i Ugljenari u slavonskim hrastovim šumama darovao Etnografskomu odjelu osječkoga Muzeja Slavonije. Potpisivao se pseudonimima Ika, Čika Ika iz Orolika i šifrom Vladoje Iv-ić
Biblos Newsletter
Novi naslovi, posebni primjerci i tihe preporuke iz antikvarijata.