Gabriel Garcia Marquez: Zao čas
Došao je zli čas za stanovnike neimenovanog mjesta na obalama rijeke, koje se nakon razdoblja tropskih kiša s neba još plavi na tlu, ali ih i dalje muči vrućina. Problem, međutim, nije samo u toj zgrušanoj prirodi koja ostavlja malo mjesta izvan mrzovolje. U mjestu je nakon tko zna koliko građanskih ratova zavladao prisilni mir, no jedan mještanin ubija drugog jer je na temelju letka koji se misteriozno pojavio na vratima njegove kuće doznao da ga žena vara. Nakon takvog loma u realityju, leci se ubrzo pojavljuju i u većini ostalih kuća, a u svima strepnja sada postaje nepodnošljiva, iako leci ne otkrivaju ništa što i ranije nije bilo poznato. Samo što su glasine sada uzele maha, stare sumnje izašle na vidjelo, a latentno nasilje opet se rasplamsalo, kao da se samo čekao povod, pa makar i u obliku onih letaka koji, baš zato što su besmisleni, čak i neće se dobronamjerni pop baviti, niti jaki gradonačelnik. Zaduženi za duhovno uzdizanje pojedinca i održavanje javnog reda zajednice, u svojim ispraznim ritualima jednako su iznenađeni slijedom događaja koji će svom žestinom svoje neukrotivosti pokušati, iako prvenstveno proizlaze iz sveukupna otupjelost mnoštva u vlastitoj kolotečini. Ni u jednom drugom romanu ni prije ni poslije autor nije bio tako nemilosrdan prema istini, a opet, nemili prizori iz ove knjige plijene snagom suštinske alegorije, dakako daleko od neimenovanog mjesta.