De Mayer Jan: Šta mogu da naučim od daoista?

Jan De Mayer: Šta mogu da naučim od daoista?

Konfucijanizam i taoizam (u starijoj transkripciji: daoizam) dva su najznačajnija svjetonazora duboko ukorijenjena u kineskoj tradiciji. Konfucijanizam je u Europi znatno poznatiji od taoizma, i to ne samo zbog većeg broja prijevoda Konfucijevih djela. Knjiga *Što mogu naučiti od taoista?* predstavlja značajan doprinos boljem razumijevanju taoističkog svjetonazora i povijesnog razvoja taoizma od davnina do danas. Autor također objašnjava zašto je taoizam u stalnom sukobu s konfucijanizmom, koje su temeljne razlike između tih dvaju shvaćanja te razloge zbog kojih je taoizam stoljećima bio osporavan u Kini, sve do pokušaja njegova potpunog iskorjenjivanja. Glavna razlika između konfucijanizma i taoizma odnosi se na etička pitanja, ustroj društva i upravljanje državom. Dok se konfucijanizam temelji na hijerarhijskoj strukturi, centraliziranoj upravi, moralnim kodeksima te utvrđenim ritualima i ceremonijama koje svi članovi društva bez pogovora poštuju, taoizam zagovara povratak jednostavnoj zajednici, osobni razvoj i odgovornost, prirodan tijek i spontanost, jednakost svih ljudi te poštovanje prema prirodi i svim živim bićima. Jedan od najvažnijih aspekata taoističke filozofije jest shvaćanje da ne postoji razlika između svijeta ljudi, svijeta prirode koji nas okružuje i kozmosa. Dao ili Put jest prirodni poredak svemira, spontani način na koji svijet postoji, a takav se poredak održava ako sve ostaje vjerno vlastitoj prirodi. Slijediti Put znači biti u skladu s tim prirodnim poretkom. Umjesto slijeđenja određenih pravila, taoisti zagovaraju ideal prirodnosti i sklada čovjeka s prirodom i kozmosom, vjerujući da se na taj način mogu izbjeći sukobi, nasilje i patnja. Taoistička kritika konfucijanizma ne odnosi se toliko na same vrline, koliko na konfucijanski način nametanja detaljnih dužnosti svakom članu društva. U rukama beskrupuloznih ljudi vrline postaju zastrašujuća oruđa. Umjesto pokoravanja nametnutim pravilima (konfucijanska instrumentalizacija morala i pragmatizam pravila), taoisti slijede Put (Dao) kao izvor svega, prirodni poredak svemira i proces neprestane promjene. Na društvenoj razini, „slijeđenje Puta” podrazumijeva samousavršavanje, osobnu odgovornost i dosljednost kao preduvjet i najbolji način za postizanje sklada u obitelji, društvu i upravljanju državom. Unatoč napetostima između konfucijanizma i taoizma, oba su učenja imala velik utjecaj na kinesko društvo i kulturu: konfucijanizam ponajprije na javni život, organizaciju društva i upravljanje državom, dok je taoizam prvenstveno utjecao na osobni život i potragu za skladom u odnosima s drugim ljudima i prirodom.