Nos Capitulum Ecclesie Zagrabien Memorie Comendamus Tenore

Nos Capitulum Ecclesi(a)e Zagrabien(sis) Memorie Com(m)endamus Tenore

- vrlo rijetka isprava Zagrebačkog kaptola iz 1511. godine u savršeno očuvanom stanju!

U povijesnom i društvenom kontekstu (početak 16. stoljeća - 1511. godina) ova povelja jasno prikazuje ulogu Kaptola u razdoblju prije ustroja javnog bilježništva i zemljišnih knjiga. Zagrebački je kaptol, naime, imao status locus credibilis (vjerodostojnog mjesta) i bio je ovlašten zaprimati izjave volje plemića, sastavljati službene isprave te ih potvrđivati visećim kaptolskim pečatom (sigillum) kakav je na ovom dokumentu i dalje prisutan u originalnom odličnom stanju nakon proteka više od 500 godina.

Ovaj dokument poseban je ne samo zbog svoje očuvanosti, već i stoga što prikazuje surovu realnost tog vremena kroz kontekst teških ekonomskih i društvenih previranja u životu tadašnje Hrvatske radi intenzivnih osmanlijskih provala i stalnih ratnih financijskih pritisaka na hrvatsko plemstvo. Naime, riječ je o teškom periodu intenziviranja osmanlijskih napada čiji je broj naglo porasao nakon pada Bosne 1463. godine: 1493. godina je Krbavske bitke, a 1511. neposredno prethodi borbama uz rijeku Unu (1513. Dubica, 1515. Novigrad.), porazima i turskim osvajanjima Knina i Skradina (1522. godina), te teškom porazu hrvatsko-ugarske vojske na Mohačkom polju 1526. kada je poginuo i kralj Ludovik II. Jagelović…
U tom vremenu jače plemićke obitelji (poput Bedekovića Komorskih) aktivno šire svoje posjede po Zagrebačkoj, Križevačkoj županiji te Hrvatskom Zagorju, dok manje obitelji i više financijski ugrožene plemićke loze zalažu svoja imanja za gotov novac tj. u čistom zlatu.
 

“Cum omnibus suis utilitabitus et pertinentiis…”

Ovim dokumentom Zagrebački kaptol službeno potvrđuje i daje na znanje (Memoriae Commendamus Tenore praesentium...) da su pred Kaptolom kao javnopravnim tijelom pristupili plemić Ivan od Davora(? Slavetića?) (Johannes de Daweno?) i njegov sin Ivan te sklopili pravni ugovor s pripadnicima istaknute plemićke obitelji Bedeković (nobilibus Johanni, Ladislao, Nicolao et Balthasar Bedewkythy).

Otac i sin ulažu u zalog (odnosno ustupaju/prodaju uz pravo otkupa) svoj posjed četvorici braće/rođaka Bedeković (Ivanu, Ladislavu, Nikoli i Baltazaru) za iznos od 300 zlatnih fiorina (trecenti floreni aurei) u čistom zlatu i “propisane težine”. 300 zlatnih fiorina (florina) predstavljao je izuzetno bogatstvo u srednjem i ranom novom vijeku. Zlatni fiorin (podrijetlom iz Firence) težio je oko 3,5 grama čistog zlata po kovanici, što znači da je 300 takvih kovanica sadržavalo otprilike 1,05 kilograma čistog zlata.

Ugovorom se na kupce (stjecatelje zaloga) i njihove nasljednike prenose sva prava potpunog posjedovanja, uživanja i korištenja svih prihoda s imanja sve do eventualne potpune isplate ugovorenog iznosa.

Povelja sadrži iznimno bogatu i detaljnu kancelarijsku formulu koja nabraja sve prirodne i gospodarske resurse obuhvaćene vlastelinstvom/posjedom:

Zemljišta i obradive površine: Oranice i njive (terris arabilibus), livade (pratis), polja (campis) i pašnjaci (pascuis)
Šumski i prirodni resursi: Šume (silvis), gajevi i šikare (nemoribus)
Vode i gospodarski objekti: Vodotoci, potoci i izvori (aquis aquarumque decursibus), ribnjaci i uzgajališta riba (piscina), te mlinovi (molendinis) Poljoprivredni nasadi: Vinogradi (vineis) i vinogradski brežuljci (promontoriis).

 Izdavač: Zagrebački kaptol (Capitulum Ecclesiae Zagrabiensis) kao locus credibilis (vjerodostojno mjesto)

 Datacija: 1511. godina (Anno Domini millesimo quingentesimo undecimo)

 Jezik i pismo: Latinski jezik, pisano humanističko-gotičkim dokumentarnim kurzivom

 Materijal: Pergamena, s prorezima vrpcom na donjem dijelu na kojoj visi službeni autentični pečat Zagrebačkog kaptola

 Vrsta pravnog posla: Založno-kupoprodajni ugovor s pravom otkupa (pignus / venditio)