Sažetak
Danica Vukićević: Unutrašnje more
Pušio sam A sada više ne. Nedostaju mi cigare. Nedostaje mi tjeskoba koju su izazivale. Bila je slatka i nalikovala na maglovito sjećanje na raj i tugu. Više beznadna nego sretna. Djevojčice Psuju. Depiliraju se. Piju. Alkohol Potreban je. Postoji nada Sunce obasjava svijet, dopirući kroz rešetkastu konstrukciju prekrivenu krošnjama – zlatnim i hrđavocrvenim; hodam i uživam u jutru. Nešto poput poznatog zvuka. Zar je moguće? Netko trese tepih? Nakon tisuću godina ne samo da čujem, već i vidim prizor koji je bio tako čest u mom djetinjstvu: netko (stariji muškarac) udara po tepihu obješenom na metalnu konstrukciju ispred zgrade.
Podijelite iskustvo i pomozite drugim čitateljima pri odabiru.
Ovaj artikl još nema recenzija. Budite prvi koji će podijeliti iskustvo.
Biblos Newsletter
Novi naslovi, posebni primjerci i tihe preporuke iz antikvarijata.