Sažetak
Charles Baudelaire: Splin Pariza
»Zapravo, to je opet Cvijeće zla, ali s mnogo više slobode…«, pisao je Baudelaire prijatelju o svojim Malim pjesmama u prozi. Ponesen poetskom imaginacijom, on se u Cvijeću zla prepušta svom neobuzdanom nadahnuću, dok je Splin Pariza (kako je knjiga poslije, prema pronađenim zapisima autora, preimenovana) puno smireniji, u njemu je više suptilnih zapažanja i sanjarske kontemplacije. Splin je istančano provedena lirska tema u prozi, zapravo niz tema koje se poput glazbenih stavaka originalne suite povezuju u zanosnu cjelinu. Ovo čudesno djelo stvoreno je od proze i čiste poezije, od bljeskova analitičkog duha i suptilnog poniranja u ljudsku dušu, od stvarnosti i snova, od lucidnog rezoniranja i sugestivne osjećajnosti. Ovdje su granice između poezije i proze odbačene, ali njihova bit nije žrtvovana – obje žive svojim punim životima, isprepliću se i jedna drugu intenziviraju. I baš je u tom majstorskom spajanju ili prelijevanju oprečnih elemenata tajna impresivnog dojma i renomea Baudelaireovih pjesama u prozi. Stvarajući tu novu književnu vrstu, on je vrhunski izrazio ono za što se dotad još nije ni znalo da se može izraziti!
Za ilustraciju skrećemo pozornost na čudesnu pjesmu Stranac (7. str.), odlučujuću za objavljivanje ove knjige u Šarenom.
Biblos Newsletter
Novi naslovi, posebni primjerci i tihe preporuke iz antikvarijata.