Katalinić Ivan: Memorie degli avvenimenti successi in Dalmazia

Ivan Katalinić: Memorie Degli Avvenimenti Successi in Dalmazia Dopo La Caduta Della Repubblica Veneta Con Un Saggio Sull'amministrazione Pubblica Veneta E Del Regno D'italia di Gio. Cattalinich ...Spalato 1841. Tip. Bernar. Piperata

Kao obrazovani časnik i intelektualac Katalinić je najprije napisao prvu modernu povijest Dalmacije od najstarijega doba do propasti Mletačke Republike (Storia della Dalmazia, 1834. – 1835.), koju je uglavnom utemeljio na djelima I. Lučića, D. Farlatija i I. Kreljanovića Albinonija. Pisana u predpreporodnom duhu, njegova je Povijest Dalmacije izazvala pozitivne odjeke u ilirskim krugovima. Zapisi o minulim događajima u Dalmaciji predstavljaju nastavak Povijesti Dalmacije, a pisani su na temelju autorovih iskustava i suvremenoga gradiva te su u historiografskom smislu znatno pouzdaniji i vrijedniji. U Katalinićevu fokusu su turbulentni politički događaji u Dalmaciji u razdoblju napoleonskih ratova od 1797. godine u kojima je i sam sudjelovao. Zanimljivom naracijom, potkrijepljenom detaljima, on minuciozno prati prevratnička, a ponekad i krvava previranja u dalmatinskim gradovima i zaleđu u vrijeme sloma mletačke vlasti i dolaska francuske vojske. U komentiranju političkih događaja Katalinić se služi genetičkom metodom povezivanja i uzročnoposljedičnog tumačenja. Time su Zapisi nezaobilazna literatura za sve teme o povijesti Dalmacije na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće.

Djelo je od prvorazredna značenja za to vrlo burno razdoblje u Dalmaciji a koje je uslijedilo nakon pada Mletačke Republike
Vrlo rijetko!

Katalinić, Ivan, hrvatski časnik i povjesničar (Kaštel Novi, 25. III. 1779 – Split, 26. II. 1847). Nakon srednjoškolske izobrazbe u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu (1796), studirao je teologiju u Rimu i Zagrebu, ali je studij napustio i na zagrebačkoj Akademiji 1800. završio pravo. Za francuske uprave obnašao je upravne i vojne dužnosti u Dalmaciji. God. 1812. bio je zapovjednik u hrvatskoj husarskoj regimenti, kojoj je sjedište bilo u Karlovcu, i istaknuo se u borbama protiv osmanskih snaga 1810. i 1813. Vojnu karijeru od 1814. nastavio je u austrijskoj vojsci. Upravljao je zdravstvenom stražom na makarskom području i radio na uređenju granice dok 1818. nije obolio i bio umirovljen. Potom se u Splitu posvetio historiografiji. Glavna djela: Povijest Dalmacije (Storia della Dalmazia, I–III, 1834–35), koja je bila dobro prihvaćena u preporodnim krugovima, te Sjećanja na događaje koji su uslijedili u Dalmaciji nakon pada Mletačke Republike s raspravom o javnoj upravi u Veneciji i Kraljevini Italiji (Memorie degli avvenimenti successi in Dalmazia dopo la caduta della Repubblica veneta, con un saggio sull’amministrazione pubblica veneta e del regno d’Italia, 1841).